I prirodna i sintetička vlakna često pružaju oblik tragova koji se mogu koristiti u forenzičkoj znanosti i kriminalističkim istragama. Kada se dijelovi materijala prenose s jedne osobe ili predmeta na drugu, to često rezultira ovom vrstom vlaknastih dokaza. U kaznenim slučajevima, prijenos vlakana od počinitelja do žrtve ponekad može dovesti do uhićenja. Dokaz vlakana obično ne može dovesti do pozitivne identifikacije jer vlakna nisu jedinstvena za jednu osobu na isti način kao otisci prstiju ili genetski uzorci. Na ovaj način, vlaknasti dokazi često su korisni za povezivanje osobe od interesa s zločinom, iako se drugi dokazi obično moraju pribaviti da bi bilo koja kaznena optužba bila uspješna.
Dokaz u tragovima često je ključan u izgradnji kaznenog predmeta ili utvrđivanju tijeka događaja. Svaki put kada dva objekta dođu u kontakt, može se ostaviti trag. Te se tvari mogu koristiti za praćenje kretanja predmeta ili kontakta između ljudi. Tragovi guma jedan su od oblika tragova dokaza koji se mogu koristiti za utvrđivanje tijeka događaja koji su se dogodili tijekom prometne nesreće. Dokaz vlaknima je još jedan oblik koji se može koristiti za utvrđivanje jesu li dvije osobe došle u kontakt jedna s drugom ili je osoba bila na određenom mjestu.
Mnogi različiti predmeti mogu ostaviti vlaknasti dokaz. Vlakna su jednostavno tanki filamenti materijala koji mogu biti ili organski ili sintetički. Prirodna vlakna uključuju biljne tvari, kao što su pamuk i konoplja, te životinjski proizvodi, kao što su vuna i krzno, dok umjetna i sintetička vlakna uključuju materijale poput stakloplastike i rajona. Ljudska kosa je tehnički vlakno, iako se s njom često postupa drugačije jer sadrži vrijedne dokaze deoksiribonukleinske kiseline (DNK). Mnogi od ovih materijala mogu se lako prenijeti s jedne površine na drugu, što ih čini izvrsnim izvorom tragova dokaza.
Iako vlakna nisu jedinstvena na isti način kao otisci prstiju i genetski dokazi, svaka vrsta vlakana može se identificirati kroz forenzičku znanost. To može omogućiti da se vlaknasti dokazi iz jednog kaznenog djela povežu s drugim, što može omogućiti kombiniranje drugih dokaza iz prethodno nepovezanih slučajeva. Još jedna uobičajena upotreba vlaknastih dokaza je povezivanje osobe od interesa s zločinom. Nakon što se osumnjičenik na ovaj način identificira, mogu se prikupiti dodatni dokazi. Vlakna se obično ne koriste sama, iako mogu biti bitan oblik potpornog dokaza.