Neopravdane teškoće je koncept u zakonu koji se vrti oko ideje da ako ispunjavanje zakonske obveze predstavlja nerazumnu ili nepremostivu poteškoću, netko će biti izuzet od te obveze. Primjer nepotrebnih poteškoća može se vidjeti u podnositelju zahtjeva za oprost studentskog kredita. Ako netko ne može pokazati nikakav dokumentirani prihod i nema nade da će dokumentirati prihod u budućnosti, kao na primjer u slučaju nekoga s trajnim invaliditetom, moglo bi se tvrditi da zahtjevi za otplatom predstavljaju nepotrebnu poteškoću i da se krediti toj osobi trebaju oprostiti.
Postoji niz okruženja u kojima se može pojaviti koncept nepotrebnih poteškoća. Jedno od najklasičnijih okruženja je radno mjesto. U mnogim zemljama poslodavci su po zakonu obvezni zaposlenicima s invaliditetom osigurati razumnu prilagodbu koja im je potrebna za obavljanje posla. Na primjer, nagluhi zaposlenik imao bi pravo na poseban telefon kako bi mogao obavljati posao. Isto tako, tvrtka koja zapošljava zaposlenika koji pati od migrene pod fluorescentnim svjetlima trebala bi napraviti alternativne aranžmane za rasvjetu.
Neke tvrtke mogu uskratiti smještaj uz obrazloženje da su to nepotrebne teškoće. Postoje dva testa pomoću kojih se može utvrditi predstavlja li smještaj doista pretjeranu poteškoću. Prvi je trošak koji se smatra dijelom ukupnih operativnih troškova poduzeća. Većina potrebnih smještaja toliko je jeftina da ovaj argument obično nije učinkovit. Drugi argument koji se može upotrijebiti je demonstracija da bi smještaj promijenio temeljnu prirodu poslovanja, što bi predstavljalo nerazumnu poteškoću.
Smještaj se proteže ne samo na radno mjesto, već i na proces prijave. Osobe s invaliditetom su se kroz povijest suočavale s raznolikom diskriminacijom na radnom mjestu i kao rezultat toga postoji niz zakona koji su osmišljeni kako bi im osigurali zaštićeni status na radnom mjestu. Ako poslodavac uskrati smještaj zbog neprimjerene teškoće, a ova tvrdnja se može pobiti, poslodavac će biti prisiljen osigurati smještaj po zakonu. Međutim, treba napomenuti da bi zaposlenik trebao podnijeti slučaj na sudu kako bi to učinio, a mnogi ljudi ne mogu si priuštiti troškove suđenja.
Ovaj pravni koncept pojavljuje se i u drugim situacijama u kojima ljudi imaju zakonsku obvezu koju ne mogu ispuniti zbog neprimjerenih poteškoća. Prilikom oslobađanja ljudi od obveza vodi se računa da se osigura da je teškoća stvarna i da se potvrdi da osoba nije preuzela obvezu znajući da će teškoća biti problem.