Pregovaranje je proces koji se koristi za postizanje sporazuma. Svaka strana uključena u pregovore općenito ima određeni doprinos. Iako ovaj proces obično nije propisan zakonom, može biti vrlo važan pravni alat. To također može biti uzrok nekoliko vrsta pravnih problema jer su dogovori postignuti ovim procesom često ugovorni.
Uobičajeno je da pojedinci imaju različite poglede i želje. Iako postoje mnoge prilike u kojima razlike mogu postojati bez štetnih učinaka, također postoji mnogo slučajeva kada je postizanje sporazuma ključno. U tim se slučajevima obično koristi pregovaranje.
Ovaj proces obično zahtijeva aktivno sudjelovanje svih uključenih strana. Pregovaranje je u biti isto što i cjenkanje. Sve strane će možda morati napraviti kompromis, ali cilj svake strane je općenito da ishod bude što više u njegovu ili njezinu korist.
Brojna su pravna područja u kojima je pregovaranje uobičajena taktika. Primjer kako se ovaj postupak koristi u kaznenom pravu može se vidjeti tijekom postupka nagodbe. Sporazum o priznanju krivnje je sporazum koji se postiže kada postoje različiti stavovi o tome kako treba postupati s kaznenom prijavom protiv pojedinca. Pregovaranje ne mora biti ograničeno na dvije strane, a to je slučaj u kojem često nije. U mnogim slučajevima sudjeluju obrana, tužiteljstvo i sudac. Ishod je da se optužbe često smanjuju, mijenjaju ili odbacuju.
Ugovorno pravo je još jedno područje jurisprudencije gdje je pregovaranje uobičajeno. U takvim situacijama, umjesto rješavanja spora, stranke obično pokušavaju postići dogovor o uvjetima koji će definirati njihove buduće odnose. To se vidi kada je potrebno postići dogovor oko prodaje robe ili zapošljavanja usluga. U tim slučajevima, pitanja koja su predmet pregovora mogu se jako razlikovati, ali mogu uključivati cijenu, kvalitetu ili učestalost korištenja.
Pregovaranje je također alat koji se obično koristi u građanskom pravu. Ogroman broj građanskih stvari rješava se izvan sudskih prostorija. To je obično moguće jer su strane u mogućnosti postići sporazum nakon razdoblja dijaloga i razmjene dokaza.
Sporazumi postignuti pregovorima često su pravno obvezujući. To je osobito istinito kada se kao rezultat potpisuje ugovor. Međutim, važno je da ljudi shvate da su u mnogim jurisdikcijama određeni sporazumi obvezujući temeljeni na usmenim ugovorima, te činjenicu da se strana uključena u pregovore može iskoristiti za dokazivanje da je doista namjeravala sklopiti sporazum.