Odricanje od naknade za rad je dokument koji omogućuje radniku da se odrekne svojih prava na naknade za rad. Mora se dostaviti nadležnom tijelu za kompenzaciju radnika. U Sjedinjenim Državama, gotovo svih 50 država uvodi zakone kako bi zajamčili pokriće svih zaposlenika kroz osiguranje koje plaća poslodavac. Svaka država određuje pod kojim okolnostima se pojedinci mogu odreći svojih prava, ali postoji nekoliko zajedničkih karakteristika.
Odbor za naknade radnika proizašao je iz potreba radnika koji su ozlijeđeni u nesrećama na poslu. Omogućuje medicinsko liječenje i rehabilitacijsku njegu. Kako bi se pomoglo radnicima da zadovolje svoje financijske potrebe tijekom oporavka, može im osigurati i postotak njihove plaće. Kada zaposlenik odluči koristiti naknadu za radnike, obično se odriče svog prava na podnošenje tužbe protiv poslodavca.
Prema državnim zakonima, pretpostavlja se da će svaki član tvrtke biti pokriven radničkom naknadom. Poslodavci s jednim ili više zaposlenika ne mogu podnijeti zahtjev za odricanje od naknade za rad. Također, samozaposleni pojedinci, samostalni poduzetnici, članovi društva s ograničenom odgovornošću ili ortakluk, te pravne osobe koje posjeduju više od 25% redovnih dionica, mogu odlučiti podnijeti izuzeće ako žele.
Linije postaju nejasne u situacijama kada je osoba samozaposlena ili upravljački partner u poslu. Kao vlasnik, on ili ona imaju izbor u vezi odricanja od naknade za rad. Plaćanja osiguranja mogu se izvršiti unaprijed kako bi se osiguralo pokriće za buduću upotrebu, ili se plaćanja mogu izvršiti iz džepa ako dođe do ozljede na radu. Plaćanje premije i opasnost povezana s poslom često su odlučujući faktor. Ako su sredstva dostupna, mnogi se vlasnici poduzeća odlučuju za naknadu za radnike kao mjeru opreza.
Utvrđivanje potrebe za oslobađanjem od naknade za rad također postaje malo kompliciranije kada poduzeća obavljaju posao u drugim državama. Ako samostalni poduzetnik ili samozaposlena osoba započne posao u drugoj državi, možda se želi raspitati i o zakonima o naknadama u toj državi. Vlasnici će možda morati podnijeti dodatna izuzeća ili bi barem trebali odrediti koji će državni zakoni imati prednost u slučaju incidenta.
Ako pokriće nije potrebno, odricanje od naknade za radnike mora se podnijeti lokalnom odboru za naknade radnika tražeći izuzeće. Općenito, svaka država ima obrazac koji se mora podnijeti. U dokumentu je navedeno poslovno ime, vlasnik, zašto se traži izuzeće, te jasno stoji da se odriču prava na pokriće prema Zakonu o naknadama za rad. Dokument mora biti potpisan, datiran i pohranjen u državnom odboru za naknade za radničke naknade.