Osobni iskaz je pravni instrument kojim se osoba zaklinje na vjerodostojnost i istinitost pisanih činjenica. Izraz “prisege” potječe iz srednjovjekovnog latinskog i znači “dao je pod prisegom”. Moderna upotreba izraza u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji u skladu je s ovom definicijom, a osobne izjave pod prisegom se obično koriste u obje zemlje kao način na koji ljudi mogu utvrditi individualno svjedočanstvo. Većina osobnih izjava pod zakletvom povezana je sa sudskim stvarima, posebice građanskim suđenjima, ali se mogu koristiti kad god je potrebno istinito postupanje. Osobni iskazi pod prisegom postoje kao sredstvo provjere istine, a lažne izjave date u njima mogu podvrgnuti potpisnicima sudske sankcije za lažno svjedočenje i druga kaznena djela.
Prve izjave pod prisegom korištene su na ranim engleskim sudovima i postale su redoviti aspekt engleskog Common Law sustava, koji je temelj pravnog sustava u Sjedinjenim Državama. Zahtjevi o tome što osobna izjava pod prisegom mora sadržavati da bi bila dopuštena na sudu ili valjana kao drugi dokaz istine razlikuju se od jurisdikcije do nadležnosti. U Sjedinjenim Državama, ispravan oblik osobne izjave je stvar državnog zakona.
Izjave pod zakletvom kao pravni instrumenti općenito sastavljaju odvjetnici koji su upoznati sa specifičnim zahtjevima svoje nadležnosti. Pojedinci koji između sebe žele sastaviti izjave pod prisegom – bilo za poslovne ugovore ili druge svrhe – mogu pronaći mnoge izvore za opće izjave pod prisegom na internetu iu pravnim knjižnicama, između ostalog, ali trebaju pažljivo istražiti pravila koja se odnose na svoju lokaciju prije izrade i potpisivanja dokumenata . Izjava pod zakletvom koja nije pravilno formulirana ili sastavljena možda neće imati težinu na sudu.
Općenito, sve osobne izjave pod zakletvom počinju identifikacijom “deklaranta”, osobe koja daje izjave i fizičkog mjesta – adrese ulice ili čak samo grada – gdje se te izjave daju. Zatim će se u izjavi pod zakletvom izložiti relevantne činjenice. Ako se izjava pod zakletvom koristi kao sudsko svjedočenje, odjeljak o činjenicama uključivat će deklarantovu verziju događaja ili njegovo znanje o određenim relevantnim informacijama. Konačno, izjava pod zakletvom će osigurati mjesto za potpisivanje deklaranta, popraćeno izjavom o istini poznatom kao “potvrda”, kao i stranica bilježnika, ako je potrebna ovjera.
Ovjera kod javnog bilježnika potrebna je za većinu osobnih izjava. Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika kada je deklarant donese javnom bilježniku i potpiše je u prisutnosti bilježnika. U Sjedinjenim Državama, javni bilježnik je profesionalac s državnom licencom čiji je posao svjedočiti potpisima i davati prisege. Javni bilježnik će provjeriti identifikaciju deklaranta prije nego što svjedoči potpisu i zapečatit će potpisanu izjavu službenim pečatom. Pečat potvrđuje da je deklarant ono za koga kaže da jest, čini se da je deklarant sposoban davati izjave, a deklarant razumije da je izjava pod zakletvom pravno obvezujući dokument.
Kada se osobna izjava pod zakletvom koristi izvan sudskog svjedočenja, nije uvijek potrebna ovjera kod javnog bilježnika. Kada se ljudi u Sjedinjenim Državama registriraju za glasovanje, na primjer, od njih se traži da popune osobnu izjavu bez bilježnika da njihova prijava za registraciju birača sadrži legitimne i točne podatke. Slično, izjave pod zakletvom koje potvrđuju bankovnu prijevaru, krađu identiteta i određena pitanja o vlasništvu nad imovinom zahtijevaju samo potpise, a ne ovjeru kod javnog bilježnika, da budu obvezujuće.
Najvažnija osobina osobnog iskaza je njegova predanost poštenju. Središnja točka izjave pod prisegom je da je ona, na temelju svog oblika i potpisa, zakletva istinitosti. Lažne izjave na bilo kojem osobnom iskazu pod zakletvom će podvrgnuti deklarantu optužbe za krivokletstvo, a moguće i optužbe za nepoštivanje suda. Stoga je preporučljivo da deklaranti pažljivo pročitaju i razumiju svu osobnu izjavu prije potpisivanja.