Što je konačni nalog?

U pravnom sustavu SAD-a, konačni nalog je sudski nalog kojim se rješavaju sva pitanja u predmetu i rezultira odlukom za jednu od stranaka. Važnost pravomoćnog naloga u proceduri je u tome što omogućuje žalbu na odluku suda. Po završetku glavnog pretresa ili ročišta donosi se pravomoćna presuda. Nakon unošenja pravomoćnog rješenja u predmetu, sud ostaje nadležan za predmet trideset dana za razmatranje bilo kakvih prijedloga za osporavanje pravovaljanosti njegovog rješenja ili za ponovno razmatranje.

Tijekom probnog postupka mogu se unijeti mnogi nalozi koji se nazivaju “privremeni” nalozi. Ovi nalozi rješavaju specifična pitanja u vezi sa slučajem. Ova pitanja nastaju kada stranke podnose zahtjeve tražeći od suca da učini stvari kao što su dopuštanje ili zadržavanje određenih vrsta dokaza na suđenju, smanjenje ili povećanje jamčevine u kaznenom predmetu, imenovanje vještaka ili prisiljavanje druge strane da učini dostupnim dokumente. . Ove privremene naredbe nisu konačne jer se njima ne rješava cijeli slučaj.

Kada sudac donese odluku u predmetu i donese presudu, naredba je “konačna” u proceduralne svrhe, ali ne može biti posljednja naredba koju je donio sud. Nakon unosa pravomoćne presude, stranke mogu zatražiti od suda da preispita neke aspekte odluke. Stranka također može tražiti od suda da odobri novi postupak na temelju pogrešaka u rješenjima suda o privremenim zahtjevima. Ti se prijedlozi moraju podnijeti u roku od trideset dana od konačne odluke suda.

Nakon što se unesu nalozi o bilo kojem prijedlogu koji se odnosi na pogreške u postupku, stranka koja želi podnijeti žalbu ima trideset dana za podnošenje obavijesti o žalbi. Prizivni sud sastoji se od vijeća od tri suca. Ovi suci preispituju odluke prvostupanjskog suda. Prizivni sud može poništiti prvostupanjski sud i odlučiti u korist stranke koja se žali, potvrditi da je odluka prvostupanjskog suda ispravna ili vratiti predmet prvostupanjskom sudu s uputama za nešto drugačije u predmetu.

Upravni suci također donose konačne odluke u predmetima koji se tiču ​​javnih agencija i njihovih regulatornih ovlasti. Ovi slučajevi mogu uključivati ​​uskraćivanje državnih beneficija, opoziv ili uskraćivanje dozvola koje je dodijelila država i druga pitanja. Protiv pravomoćnog rješenja u upravnoj raspravi žalba se podnosi državnom sudu. Pravila za daljnje žalbe su ista kao i za slučaj koji je nastao na prvostupanjskim sudom.