Pacijenti se podvrgavaju operaciji mikrodiscektomije kako bi se ispravila hernija diska koja bi mogla pritisnuti ili stegnuti išijatični živac, što dovodi do bolova u donjem dijelu leđa, kuku i nozi. Ova je operacija obično vrlo uspješna, ali ishod uvelike ovisi o tome koliko se pacijent brine o sebi nakon mikrodiscektomije. Vrijeme zacjeljivanja i oporavka za ovu operaciju kralježnice ovisi o pacijentovom cjelokupnom zdravstvenom stanju, tome koliko dobro on ili ona slijedi liječničke upute za postoperativnu njegu te njegovoj ili njezinoj snazi i razini kondicije. Tijelo započinje proces ozdravljenja gotovo odmah nakon operacije i nastavlja se liječiti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. Pacijenti nakon mikrodiscektomije često osjećaju bol, ukočenost i poteškoće u kretanju.
Bol nakon mikrodiscektomije vrlo je česta, ali obično se znatno povuče unutar dva do tri tjedna. Neposredno nakon operacije, pacijenti s mikrodiscektomijom često primaju narkotične lijekove protiv bolova u kombinaciji s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID) kako bi pomogli u kontroli boli. Terapija ledom pomaže u ublažavanju oteklina i nelagode, osobito u prva dva dana nakon operacije. Pacijent s mikrodiscektomijom može koristiti pakete leda 20 minuta svakih jedan do dva sata tijekom prvih dana nakon operacije kako bi ublažio bol.
Narkotični lijekovi protiv bolova obično nisu potrebni nakon otprilike dva tjedna. U ovom trenutku, pacijent može početi liječiti bol lijekovima protiv bolova koji se mogu kupiti bez recepta, kao što je acetaminofen. Terapija ledom može se nastaviti još nekoliko tjedana, iako je obično potrebna samo nekoliko puta dnevno, a ne svakih sat ili dva.
Većina pacijenata prolazi kroz nekoliko tjedana fizikalne terapije nakon mikrodiscektomije kako bi im pomogla da ostanu pokretni i da rastegnu tkiva oko kirurškog mjesta, što potiče zacjeljivanje i pomaže u sprječavanju ožiljaka. Nježna istezanja donjeg dijela leđa koja se izvode dok pacijent leži na leđima općenito se rade nekoliko puta dnevno tijekom dva do četiri mjeseca kako bi se minimizirali ožiljci i potaknula fleksibilnost donjeg dijela leđa i kukova. Vježbe jačanja još su jedna važna komponenta rehabilitacijskog programa nakon mikrodiscektomije. Ove se vježbe obično izvode u početku pod nadzorom fizioterapeuta, a zatim kod kuće kako bi se nastavio proces oporavka.
Emocionalne promjene i poteškoće česte su nakon mikrodiscektomije. Pacijenti se u prvim danima i tjednima nakon zahvata često osjećaju umorno, letargično i depresivno. Važno je da pacijenti razgovaraju o ovim simptomima sa svojim liječnicima, jer bi lijekovi ili terapija mogli biti potrebni. Zdrava prehrana, izvođenje istezanja i vježbi prema zadanim zahtjevima, održavanje pozitivnog stava i usredotočenost na napredak oporavka mogu pomoći u ublažavanju ovih problema.