Obiteljska terapija je vrsta psihološkog tretmana koji se usredotočuje na poboljšanje odnosa i komunikacije između obiteljskih jedinica. Postoji niz aktivnosti obiteljske terapije osmišljene da pomognu članovima da se nose s traumom iz prošlosti, nesuglasicama i nedostatkom pozitivnih interakcija. Aktivnosti uključuju igre za učenje više o svakom pojedincu, izazove timskog rada, savjetovanje, igru uloga i umjetničku terapiju.
Mnogi obiteljski terapeuti koristit će zabavne igre kako bi pomogli članovima obitelji da nauče više jedni o drugima, u nadi da će to omogućiti više međusobnog razumijevanja i poštovanja. To može uključivati kvizove, istinite ili lažne igre, ispuniti prazninu i pitanja s višestrukim odgovorom. Odgovori se usredotočuju na pojedinosti o pojedinim željama, nesviđanjima, osjećajima i ciljevima te omogućuju obiteljima da uživaju u koncentriranju na elemente koji ih čine sličnima i jedinstvenim.
Izazovi timskog rada popularne su aktivnosti obiteljske terapije jer potiču komunikaciju i rješavanje problema. Izazovi mogu biti jednostavni kao problemi s riječima ili složeni poput timskog rada na otvorenom. Obitelji mogu doživjeti frustraciju, razlike u mišljenjima i izazove vodstva dok su pod vodstvom terapeuta koji može djelovati kao neutralna strana i omogućiti otvorenu raspravu.
Savjetovanje je tradicionalnija vrsta terapije. Svaki član obitelji ima vremena za razgovor i izražavanje svojih osjećaja kao odgovor na pitanja terapeuta. Komunikaciju vodi profesionalac kako bi se spriječila eskalacija ljutnje ili frustracije.
Igra uloga jedna je od najčešće korištenih aktivnosti obiteljske terapije. Omogućuje članovima obitelji da vide kako ih drugi u obiteljskoj jedinici percipiraju i naglašava glavne probleme koji sprječavaju pozitivne interakcije. Igra uloga također omogućuje ljudima da se osjećaju ugodnije govoreći stvari koje bi sada mogli u jednostavnom savjetovanju. Za mlađu djecu igra uloga s lutkama također može biti koristan alat za izražavanje složenijih ili težih osjećaja.
Jedan oblik terapije koji je posebno koristan u obiteljima s mlađom djecom je likovna terapija. Djeca se često mogu izraziti slikama uspješnije nego riječima zbog svog ograničenog vokabulara ili naprednijih vizualnih i perceptivnih vještina. Djeca također mogu koristiti svoju maštu kako bi izrazili svoje želje i emocije kroz umjetnost. Mali detalji, uključujući boju, crte lica i pozadinu, mogu pružiti značajnu količinu informacija o unutarnjim emocijama djeteta. Umjetnost može biti jedna od manje popularnih obiteljskih terapijskih aktivnosti za odrasle, ali treba je prihvatiti kao sredstvo za uključivanje svih članova obitelji u proces komunikacije.