Sakroilijakalni zglobovi smješteni su u bazi kralježnice, a spajaju sakrum i ileum složenim rasporedom kostiju i ligamenata. Sakroiliitis je upala jednog ili oba sakroilijakalna zgloba i može uzrokovati jake bolove u leđima i gubitak pokretljivosti. Ova vrsta upale može biti uzrokovana artritisom ili bolestima zvanim spondiloartropatije, koje uzrokuju upalu kralježnice.
Sakroilijakalni zglobovi spajaju samu bazu kralježnice, zvanu sacrum, s ileumom, koji se nalazi na kosti zdjelice. Postoje dva takva zgloba, jedan se nalazi s obje strane zdjelice. Ako se ti zglobovi upale, to može biti izuzetno bolno. Tipični simptomi uključuju jaku bol s čak i malim stupnjem pokreta, kao i smanjenu pokretljivost i raspon pokreta.
Sakroiliitis nije uvijek lako dijagnosticirati. Glavni simptom stanja je bol u donjem dijelu leđa, a to se može pogrešno dijagnosticirati kao napregnut mišić, hernija diska ili kao išijas, druga vrsta upale. Drugi komplicirajući čimbenik je to što se ljudi s upalom sakroilijakije nerado kreću zbog boli, što može uzrokovati da medicinski stručnjak previdi ozbiljnost ovog simptoma.
Liječenje upale može biti jednako teško jer je kretanje toliko bolno da se mnogi pacijenti nerado podvrgavaju bilo kakvom obliku fizikalne terapije. Ova terapija je, međutim, iznimno važan dio liječenja, posebice jer jačanje mišića pomaže poboljšanju njihove stabilnosti i fleksibilnosti te smanjuje pritisak na zglobove i kosti.
Lijekovi za liječenje sakroiliitisa uključuju nesteroidne protuupalne lijekove, kortikosteroide i antireumatske lijekove koji modificiraju bolest. Nesteroidni protuupalni lijekovi obično su prva linija obrane, jer imaju manje nuspojava. Unatoč tome, ovi lijekovi imaju neke moguće posljedice dugotrajne upotrebe, uključujući probavne smetnje, želučano krvarenje, visoki krvni tlak i oštećenje bubrega i jetre.
Kortikosteroidi se mogu koristiti za liječenje jake boli, ali zbog potencijalno ozbiljnih nuspojava, oni su samo za kratkotrajnu primjenu. To su učinkoviti protuupalni lijekovi, ali mogu uzrokovati kataraktu, stanjivanje kostiju i supresiju imunološkog sustava, ostavljajući pacijenta ranjivijim na infekciju. Ovi se lijekovi obično propisuju samo za akutne simptome, i to samo za kratko vrijeme.
Antireumatski lijekovi koji modificiraju bolest, kao što su metotreksat i sulfasalazin, propisuju se kako bi se smanjila količina trajnog oštećenja zglobova. Kada se propisuju u ranoj fazi bolesti, ovi lijekovi pomažu spriječiti široko rasprostranjena trajna oštećenja i pomažu usporiti brzinu napredovanja bolesti. Međutim, ti lijekovi sporo djeluju i često se propisuju u kombinaciji s kortikosteroidima. Steroidi pomažu u suzbijanju kratkotrajne boli, dopuštajući antireumatskom lijeku vrijeme da djeluje.
Kod kuće pacijenti mogu smanjiti ozbiljnost simptoma i spriječiti ponovnu pojavu upale. Za njih je najvažnije pridržavati se preporuka liječnika za lijekove, mirovanje u krevetu i fizikalnu terapiju prema uputama. Osim toga, pacijenti koji puše mogu pomoći svom tijelu u borbi protiv bolesti prestankom pušenja. Pušenje cigareta smanjuje cirkulaciju, što znači da je smanjen dotok krvi u upaljeno područje, što otežava samoiscjeljenje organizma.