Što je kirurgija prirodnog otvora?

Kirurgija prirodnog otvora, također poznata pod zaštićenim nazivom Transluminalna endoskopska kirurgija prirodnog otvora ili NAPOMENE, ponekad se naziva operacija bez ožiljaka. Umjesto rezova na vanjskoj strani tijela, pristup organu ili tumoru u želučanom ili crijevnom sustavu može se dobiti tako da se napravi rez kroz jedan od prirodnih otvora tijela (usta, rodnicu ili debelo crijevo). Kirurgija prirodnog otvora još je u eksperimentalnoj fazi, ali ima pacijenata kojima su žučni mjehuri odstranjeni preko usta.

U nekim operacijama ima smisla izvesti operaciju putem pristupa iz prirodnog otvora. Na primjer, tonzilektomija se rutinski izvodi kroz usta. Pristup polipima u debelom crijevu je kroz prirodni otvor. To se dugo smatra standardnim i zahvati su “bez ožiljaka”. Zapravo, Nova europska kirurška akademija osnovala je NOS, kako bi proučavala svu kirurgiju prirodnih otvora, one koje se tradicionalno izvode i ove nove i eksperimentalne verzije. BILJEŠKE je drugačija, jer se uglavnom misli na nove verzije koje se već nisu izvodile kroz prirodne otvore, a specijalizirane su i za operacije koje bi tradicionalno izvodili gastrointestinalni kirurzi.

Neki pacijenti mogu biti bolji kandidati za operaciju prirodnog otvora od drugih. Zagovornici ove tehnike kažu da bi mogla biti osobito korisna kod pretilih pacijenata jer rezovi s vanjske strane obično moraju biti veći kako bi se nadoknadila prisutnost dodatnih ili većih masnih stanica. Uklanjanje organa također bi moglo biti komplicirano kod osoba kojima je postavljena mreža za popravljanje kile, budući da se dio mreže može rezati rezovima, što bi moglo rezultirati potrebom više popravaka kile u budućnosti. Štoviše, zagovornici ove metode vjeruju da će nerezivanje trbušnog mišića ubrzati vrijeme oporavka većini pacijenata, budući da je bol od ovih operacija uvelike povezana s rezovima.

Drugi tvrde da poboljšanje laparoskopskih tehnika mnoge oblike kirurgije prirodnog otvora čini suvišnim i rizičnijim od sićušnih rezova potrebnih za mnoge laparoskopske zahvate. Medicinska zajednica je podijeljena po tom pitanju, a operacije ovog tipa uglavnom su rađene u Europi i Južnoj Americi, iako je 2008. godine žena podvrgnuta uspješnoj transvaginalnoj apendektomiji. Pacijentica je cijenila dobrobit nerezanja trbušnih mišića za pristup slijepom crijevu, koja je rekla da je njezina bol nakon zahvata minimalna.

Iako se to može promijeniti, još uvijek postoji nekoliko stručnjaka za eksperimentalnu kirurgiju prirodnog otvora, a budući da se ovo smatra eksperimentalnom metodom, dobro je provjeriti kod osiguranja predlaže li vam kirurg ovu vrstu operacije, budući da neka osiguravajuća društva ne pokrivaju sve tretmane koji se smatraju eksperimentalnim. Postoje kirurzi koji ne podržavaju u potpunosti kirurgiju prirodnog otvora ili koji se još uvijek nisu izjasnili. Neki bi stručnjaci željeli definirati više područja ove vrste kirurgije, a posebno bi željeli da se bolje razumije pitanje unutarnjeg cijeljenja rana i rizika od infekcije ovom tehnikom. Kako se izvodi više ovih operacija, vjerojatno će više podataka odrediti njihov stupanj korisnosti i uvjete pod kojima bi takva operacija mogla biti bolja od drugih kirurških metoda.