Mišićni relaksanti su lijekovi ili druge tvari koje se koriste za smanjenje mišićnog tonusa, koji se također nazivaju tonus ili rezidualna napetost mišića, ili za izazivanje privremene nepokretnosti. Tonus mišića je kontinuirana djelomična kontrakcija mišića koja održava mišiće u stalnom stanju spremnosti za djelovanje. Mišićni relaksanti se koriste za liječenje mišićnih grčeva i simptoma poremećaja koji utječu na mišićni tonus te za izazivanje paralize kod pacijenata tijekom medicinskih zahvata. Miorelaksant se može svrstati u jednu od dvije široke kategorije, spazmolitici i lijekovi za blokiranje neuromuskularnog sustava, iako se pojam često koristi za označavanje prvog.
Spazmolitik, koji se ponekad naziva i antispazmodikom, je mišićni relaksant koji se koristi za kontrolu mišićnih grčeva i spastičnosti. Ovi lijekovi se često nazivaju relaksantima mišića središnjeg djelovanja, što znači da djeluju tako da utječu na stanice u središnjem živčanom sustavu. Ovo nije sasvim točno, jer je otkriveno da neki mišićni relaksanti zapravo ne proizvode svoje učinke u središnjem živčanom sustavu, ali se izraz relaksanti mišića središnjeg djelovanja još uvijek često koristi kao opći pojam za sve spazmolitičke lijekove.
Grčevi su nagle, nevoljne kontrakcije u skeletnim mišićima. Mnogi su grčevi uobičajeni i manji, poput grčeva od intenzivne tjelovježbe, ali u ozbiljnijim slučajevima grčevi mogu uzrokovati jaku bol i značajno smanjenu pokretljivost. Spastičnost je stanje u kojem su skeletni mišići osobe u stalnom stanju povećane napetosti ili hipertonija. To narušava fleksibilnost i kretanje tako što otežava opuštanje i istezanje mišića, a s vremenom ta stalna napetost može utjecati na poravnavanje kostiju u blizini zahvaćenih mišića. To može uzrokovati probleme kao što su smanjena pokretljivost, smanjena spretnost ili nenormalan hod, au nekim teškim slučajevima može rezultirati potpunom paralizom.
Spazmolitici djeluju povećanjem inhibicije ili smanjenjem ekscitacije u motornim neuronima, što inhibira stvaranje električnih pražnjenja koja šalju signale od stanice do stanice. To smanjuje spastičnost i grčeve uzrokujući da mišići primaju manje signala koji im govore da se kontrahiraju. Obično korišteni spazmolitički lijekovi uključuju diapezam (C16H13MClN2O), dantrolen (C14H10N4O5) i klonazepam (C15H10ClN3O3).
Spazmolitički lijekovi često se koriste za liječenje simptoma neuroloških poremećaja, kao što su spastičnost uzrokovana stanjima kao što su spastična diplegija, cerebralna paraliza i multipla skleroza ili teški grčevi mišića uzrokovani distonijom i fibromijalgijom. Spazmolitici se također mogu koristiti za liječenje drugih problema, kao što su jaka bol u donjem dijelu leđa, koja je obično uzrokovana ozljedama mišića, te tenzijske glavobolje. Spazmolitici koji utječu na glatke mišiće mogu se koristiti za probleme u probavnom sustavu kao što je sindrom iritabilnog crijeva.
Mišićni relaksanti mogu imati značajne nuspojave. Često uzrokuju sedaciju i umor, a neke imaju i dodatne nuspojave koje mogu uključivati zamagljen vid, gubitak koordinacije i želučane probleme kao što su bol u trbuhu i mučnina. U rijetkim slučajevima neki mišićni relaksanti mogu uzrokovati zatajenje srca ili dišnog sustava. Neki također potencijalno stvaraju naviku nakon dulje uporabe.
Pojam relaksant mišića također se ponekad koristi za označavanje zasebne skupine lijekova koji se nazivaju lijekovi za neuromišićnu blokadu. Oni uzrokuju privremenu paralizu u skeletnim mišićima inhibirajući proizvodnju, oslobađanje ili primanje neurotransmitera acetilkolina. Daju se u kombinaciji s anesteticima tijekom operacije kako bi se spriječilo spontano kretanje.