Što je resekcija mokraćnog mjehura?

Resekcija mokraćnog mjehura je kirurški zahvat koji se izvodi za uklanjanje kancerogenih tumora ili sumnjivih masa tkiva iz unutrašnjosti mjehura. Operacija se također može koristiti za izrezivanje dijela ili cijelog mjehura koji je bio ozbiljno, trajno oštećen. Resekcija mokraćnog mjehura obično se izvodi kroz uretru uz pomoć endoskopske kamere koja se zove citoskop, tako da nisu potrebni kirurški rezovi. Postupak nosi malo rizika i ima visoku stopu uspješnosti.

Prije razmatranja resekcije mokraćnog mjehura, urolog će obično provesti niz testova kako bi utvrdio vjerojatnost postojanja raka ili drugog velikog problema s mjehurom. Uzorci krvi i urina se analiziraju kako bi se provjerila prisutnost infekcije, autoimunih poremećaja ili neobične koncentracije proteina ili soli. Računalna tomografija (CT) i ultrazvuk često se koriste za traženje znakova fizičkog oštećenja organa. Ako je nejasno postoji li tumor ili ne, resekcija mokraćnog mjehura može se provesti i kao dijagnostička i kao terapijska operacija.

Većina postupaka resekcije mokraćnog mjehura odvija se u stacionarnim bolnicama pod vodstvom posebno obučenog urologa. Prije zahvata pacijentu se daje opća anestezija, kao i lokalizirana sredstva za umrtvljivanje kako bi se spriječile kontrakcije mišića. Dugi, tanki optički citoskop umetnut je u mokraćnu cijev i vođen prema unutrašnjosti mjehura. Kirurg koristi kameru kako bi identificirao tumore i lezije te pregledao oštećenja okolnog tkiva.

Uz pomoć citoskopa, kirurg može manipulirati uređajem za lasersko rezanje ili preciznim skalpelom kako bi pažljivo uklonio komad tkiva i povukao ga iz uretre. Ako se operacija resekcije radi u dijagnostičke svrhe, uzorak se može poslati u laboratorij kako bi se utvrdilo je li kancerogen ili ne. Kada kirurg već zna da rak postoji, postupak se nastavlja sve dok se cijeli tumor ne izrezuje. Stijenke mokraćnog mjehura se pregledavaju i po potrebi popravljaju prije uklanjanja citoskopa.

Nakon operacije, pacijent se dovodi u sobu za oporavak gdje medicinske sestre osiguravaju da anestezija prođe ispravno. Ultrazvuk i CT snimci se rade kako bi se osiguralo da je mjehur netaknut i da nema otekline. Postoje manji rizici od unutarnjeg krvarenja i infekcija mokraćnog sustava koji se sukladno tome liječe u bolnici. Većina pacijenata koji se počnu osjećati bolje mogu napustiti bolnicu za jedan do četiri dana. Kontrolni pregled u prvom mjesecu oporavka može utvrditi je li tumor u potpunosti iskorijenjen i jesu li potrebne dodatne operacije.