Penicillium chrysogenum je gljiva od koje se proizvodi penicilin, prvi antibiotski lijek. Medicinska upotreba antibiotika, kao što samo ime govori, je za liječenje bolesti koje su uzrokovane bakterijama. Stvaranje penicilina revolucioniralo je medicinu, jer je omogućilo liječnicima da liječe, pa čak i iskorijene niz bolesti koje su prije bile neizlječive, a ponekad i smrtonosne. Zapravo, bakterijske infekcije bile su među vodećim uzrocima smrti ljudi u vrijeme otkrića penicilina. Razvoj antibiotskih lijekova bio je veliki medicinski napredak, ali prekomjerno propisivanje, kao i nepravilna uporaba lijekova pridonijeli su razvoju bakterijskih sojeva koji ne reagiraju tako dobro na liječenje.
Znanstvenik po imenu Alexander Fleming zaslužan je za otkriće djelovanja Penicillium chrysogenum na bakterije. Slučajno je nekoliko dana ostavio nekoliko petrijevih zdjelica koje su sadržavale bakterije na otvorenom, a zatim je primijetio da plijesan koja raste na njima izgleda ubija bakterije. Fleming je prepoznao potencijalnu korist ovog fenomena i objavio svoje rezultate. Međutim, otkriće je uglavnom bilo zaboravljeno sve do Drugog svjetskog rata, kada je prevalencija bakterijskih infekcija među vojnicima obnovila znanstveni interes za stvaranje antibiotskih tretmana. Istraživači u Sjedinjenim Državama proveli su iscrpnu pretragu i na kraju pronašli soj Penicillium chrysogenum koji bi mogao proizvoditi penicilin u dovoljno velikim količinama da bude profitabilan, što je dovelo do konačne raširene uporabe lijeka.
U godinama prije razvoja antibiotika, mala ogrebotina ili posjekotina kože mogla se zaraziti bakterijama, a zatim proširiti na krv, kosti i druge dijelove tijela. Na kraju, bez ikakvog načina da se zaustavi infekcija, infekcija bi dovela do trajnog invaliditeta ili smrti. Druge bakterijske infekcije, poput strep grla i bakterijskog meningitisa, koje su postale relativno lake bolesti, bile su vrlo ozbiljne i često smrtonosne prije nego što je penicilin bio dostupan.
Penicilin i drugi antibiotici djeluju tako da utječu na stanične stijenke bakterija, čineći ih nesposobnim za rast i razmnožavanje. Lijek koji se proizvodi od Penicillium chrysogenum, međutim, postao je manje učinkovit zbog razvoja bakterijskih sojeva koji su otporni na liječenje penicilinom. Mnogi ljudi u medicinskoj zajednici razvoj ovih rezistentnih sojeva pripisuju nepravilnoj upotrebi antibiotika. U nekim slučajevima, liječnici mogu pogrešno propisati penicilin za prehladu i druge virusne bolesti, koje ne reagiraju na ovu vrstu liječenja. Drugi put ljudi prestanu uzimati antibiotike čim se osjećaju bolje umjesto da završe s uzimanjem lijeka, dopuštajući nekim bakterijama da ostanu i razviju imunitet na lijek.