Postoji mnogo vrsta rehabilitacijske terapije, a svaka je dizajnirana za rješavanje određenih problema. Najpoznatije vrste rehabilitacijske terapije su fizikalna i radna rehabilitacija, terapija odvikavanja od droga i alkohola te logopedska terapija. Dodatne vrste rehabilitacijske terapije uključuju rekreacijsku, profesionalnu, respiratornu i kognitivnu/psihološku rehabilitacijsku terapiju. Svi oni dijele zajednički cilj — pomoći pacijentu da se oporavi od bolesti, ozljede ili kirurškog zahvata s ciljem povećanja neovisnosti, samozbrinjavanja i kvalitete života. Terapija se nastavlja sve dok je pacijentu potrebna njezina pomoć da povrati samostalan način života.
Fizikalna rehabilitacijska terapija često je potrebna nakon ozbiljne ozljede ili operacije kada zahvaćeni zglobovi ili mišići uzrokuju probleme s nepokretnošću. Fizioterapeuti rade s pacijentom kako bi obnovili kretanje i snagu kroz vježbe raspona pokreta. Slično, radna terapija je neophodna kada su osobi potrebni adaptivni uređaji za obavljanje svakodnevnih radnih i kućnih aktivnosti. Takvi uređaji mogu uključivati invalidska kolica, hodalice, umjetne udove i druge uređaje. Radni terapeuti rade s pacijentom u prilagodbi opremi, kao i maksimalnom samostalnom funkcioniranju.
Rehabilitacija od droga i alkohola, također poznata kao rehabilitacija od ovisnosti, osmišljena je kako bi pomogla ovisnicima da se oporave od zlouporabe supstanci. Stacionarni i izvanbolnički rehabilitacijski centri pružaju edukaciju, podršku i savjetovanje. Pacijenti uče načine kako izbjeći svoja iskušenja, promijeniti način života i prilagoditi se životu bez ovisnosti. Neki centri za rehabilitaciju koriste tradicionalni pristup u 12 koraka, dok drugi nude holističkiji pristup oporavku. Mnogi programi nude stalnu podršku kako bi pacijentima osigurali uspjeh.
Govorna i respiratorna terapija često su nužni nakon bolesti kao što su moždani udar, ozljeda mozga ili respiratorna bolest. Logopedija se usredotočuje na poboljšanje govornih i glasovnih vještina, vještina mišljenja i gutanja kroz usta i grlo. Terapeuti za respiratornu rehabilitaciju rade s pacijentima kako bi smanjili respiratorni distres i održali otvorene dišne putove. Terapeuti također rade s pacijentima na pravilnoj upotrebi inhalatora i spremnika kisika, ako su potrebni.
Rekreacijska i profesionalna rehabilitacija imaju različite nazive, ali su slične po liječenju i terapijskim ciljevima. Nerijetko su ove vrste terapije nužne zbog psihičke bolesti ili kao posljedica ozbiljnog tjelesnog invaliditeta. Rekreativni rehabilitacijski terapeuti, često u suradnji s psiholozima i psihijatrima, rade s pacijentima na pitanjima socijalizacije. Rade s pacijentima kako bi stekli vještine potrebne za funkcioniranje u zajednici. Profesionalna rehabilitacija pomaže pripremiti pacijente za povratak na posao, posebice kada zbog invaliditeta više nisu u mogućnosti obavljati svoje prijašnje radne obveze.
Kognitivna/psihološka rehabilitacija, također poznata kao rehabilitacija kognitivnog ponašanja, često je neophodna nakon ozbiljne ozljede glave ili kao posljedica neurološkog stanja koje uzrokuje probleme s razmišljanjem, rasuđivanjem i pamćenjem osobe. Terapeuti rade s pacijentima na vještinama pamćenja i mentalnim vježbama. Ovisno o prirodi ozljede ili bolesti, pacijenti mogu biti upućeni na više od jedne vrste rehabilitacijske terapije u isto vrijeme. Trajanje terapije također je određeno prirodom problema, kao i brzinom prilagođavanja pacijenta i odgovora na liječenje.