Radna terapija je rehabilitacijski program koji pacijentima pomaže u obavljanju svakodnevnih obveza i operacija koje su im važne i nužne za njihov životni stil. Tijekom radno-terapijske procjene, terapeut provodi razgovor s pacijentom i utvrđuje njegovu sposobnost da se brine o sebi i da sudjeluje u produktivnim i slobodnim aktivnostima. Briga o sebi uključuje higijenu, dotjerivanje, jelo, spavanje, brigu o domu i prelazak s jednog mjesta na drugo. Produktivnost se odnosi na školske, radne i volonterske aktivnosti, dok slobodno vrijeme može uključivati širok raspon pacijentovih interesa i aktivnosti, uključujući različite grupe u zajednici.
Radna terapija procjenjuje fizičke, mentalne i psihičke sposobnosti pacijenta. Terapeut određuje koliko je pacijent kompetentan u svakom od ovih područja kako bi odredio količinu terapije koja je potrebna za svakog pojedinca. Procjena će također obično uključivati fazu planiranja i grupne intervencije, tijekom koje terapeut izrađuje početni plan za pacijentov program radne terapije, koji može, ali i ne mora uključivati sudjelovanje pacijenta u većoj grupi. Ovaj plan se može i treba prilagoditi budući da terapeut i pacijent provode više vremena zajedno, a pacijentove potrebe se s vremenom razvijaju.
Nakon početnog sastanka i intervjua, procjena radne terapije može se proširiti na funkcionalne, kućne i standardizirane procjene. Funkcionalne procjene analiziraju koji dijelovi dnevnih funkcija pacijentima zadaju najviše problema, bilo da se radi o kuhanju, korištenju javnog prijevoza ili odabiru odjeće. Kućne procjene su važne kako bi se saznalo više o okruženju iz kojeg pacijent dolazi. Mnogi elementi u domu mogu pridonijeti pacijentovoj nesposobnosti da funkcionira na nekoj razini, čineći programe radne terapije nužnim. Standardizirana procjena radne terapije dolazi u obliku testa, kao što je test kognitivne kompetencije (CCT), koji mjeri pacijentove trenutne funkcije i sposobnosti u različitim područjima.
Procjena radne terapije počinje kada liječnik procijeni pacijenta i utvrdi potrebu za ovom vrstom rehabilitacijskog programa. Liječnik mora napisati detaljan opis bolesnikovih okolnosti i razloga zbog kojih je potrebna terapija, zajedno s ciljevima koje bi terapija trebala postići. To se zatim dostavlja u ustanovu za radnu terapiju, a terapeut se dodjeljuje određenom pacijentu. Često, asistenti radne terapije mogu doći na procjene kako bi stekli više iskustva u svom novom području. Ponekad će učenici u školi radne terapije također pomoći u ocjenjivanju kako bi dovršili dio terenskog rada koji im je potreban za diplomu.