DEET je popularna vrsta tekućeg repelenta insekata koji se prvenstveno koristi za odbijanje komaraca i krpelja. Najčešće se prodaje kao sprej, ali ponekad dolazi i kao rastresita tekućina ili na navlaženoj maramici. Različite koncentracije dostupne su na različitim mjestima, a proizvođači ponekad uključuju i druge sastojke i repelente. Koliko je učinkovit ovisi dijelom o koncentraciji, ali i o kemiji pojedinca. Djeluje prvenstveno tako što ispušta miris koji prikriva miris ugljičnog dioksida koji proizvodi ljudi. Miris se također obično smatra neugodnim insektima, što uzrokuje da se drže podalje od tretirane kože; zauzvrat, to može spasiti ljude od ugriza – i, što je još važnije, može smanjiti rizik od zaraze bolesti koju prenose kukci. Ovu vrstu repelenta naširoko preporučuju zdravstveni stručnjaci, ali ipak dolazi s određenim rizicima. Na primjer, može biti opasno udisati, a ljudi s osjetljivom kožom ponekad imaju osip ili druge izbočine. Međutim, općenito se smatra sigurnim, barem za povremenu upotrebu.
Zašto se koristi
Ljudi koriste ovaj repelent kako bi spriječili ugrize insekata. Većina ugriza uzrokuje crvene otekline na koži koje svrbež, što može biti vrlo neugodno. No, možda je još važnije pitanje prevencije bolesti. Velik broj bolesti i teških bolesti prenose kukci, a ljudi se zaraze ugrizima i ubodima. Korištenje repelenta za odstranjivanje buba često je jedan od najlakših načina da ostanete udobni i zdravi.
Ovaj repelent obično se smatra jednim od najučinkovitijih, ali je i jedan od najstrožih. Osim ako ljudi ne žive ili rade na mjestima koja su stalno zaražena kukcima, to je obično nešto što se koristi samo rijetko. Ljudi ga, na primjer, nose sa sobom na odmor ili ga koriste u ljetnim noćima na močvarnim mjestima. Može se koristiti za stalnu, danonoćnu zaštitu od insekata, iako se ne preporučuje uvijek za tako redovitu uporabu.
Kako radi
DEET je dobio ime po svom kemijskom sastavu. Spoj je znanstveno poznat kao dietiltoluamid, ili formalnije N,N-dietil-meta-toluamid. Djeluje tako da zbuni receptore mirisa u mozgu većine insekata koji grizu, što ih uzrokuje da zaobiđu ljude koji ga nose.
Kukci koji grizu obično prate miris plina ugljičnog dioksida kako bi pronašli obrok. Ljudska koža prirodno ispušta nešto ugljičnog dioksida, a ljudi također izdišu ovaj plin pri svakom udisanju. Ovo je jedan od glavnih načina na koji insekti pronalaze ljude za ugriz. Stavljanje male količine ovog repelenta na izloženu kožu ili oko manžeta i ovratnika odjeće može ukloniti insekte s mirisa. Osim toga, miris repelenta općenito odvraća kukce, što također može pomoći da ih se zadrži podalje.
Posebna razmatranja za prevenciju bolesti
Ovaj je repelent prvi put razvila američka vojska tijekom Drugog svjetskog rata kao način da se smanji rizik kopnenih trupa u Pacifiku s kojima se suočavaju od malarije i drugih bolesti koje prenose kukci. To je i danas vrlo važno u ovoj borbi; prema većini stručnjaka, njegova najveća korist je u odbijanju insekata koji nose bolesti, poput jelenskih krpelja koji mogu prenijeti lajmsku bolest i komaraca koji mogu prenijeti malariju, encefalitis i virus zapadnog Nila. Također koristi onima koji su izloženi insektima koji bi mogli biti nositelji denga groznice i drugih bolesti.
Rizici i uobičajena upozorenja
Većina vladinih zdravstvenih agencija odobrila je sigurnost aktivnih sastojaka ovog repelenta, a on je široko dostupan za prodaju u većini dijelova svijeta. Na većini mjesta postoje različite koncentracije, što možda prvenstveno govori o učinkovitosti, ali također utječe na sigurnost. Koncentracije blizu 100% često su vrlo oštre i ponekad mogu nadražiti kožu ili ostaviti kemijske opekline, osobito kod osoba s osjetljivom kožom. Ipak, vrlo niske koncentracije možda neće biti tako učinkovite i obično se moraju redovito primjenjivati.
Većina znanstvenika kaže da će koncentracije od oko 20% uspješno tjerati komarce oko 5 sati – što je gotovo tri puta duže od većine drugih konkurentskih proizvoda. Druge studije su otkrile da se krpelji odbijaju od 3-8 sati, ovisno o korištenoj koncentraciji.
Ljudi bi obično trebali biti oprezni kada koriste ovaj proizvod na djeci, osobito bebama i dojenčadi. Općenito se ne smije unositi u organizam, a gutanje može dovesti do probavnih smetnji i želučanih problema. Neke studije sugeriraju da su ljudi koji redovito udišu DEET, bilo zato što ga oni ili drugi bliski ljudi redovito prskaju ili, što je češće, zato što rade u objektima u kojima se obrađuje ili testira, izloženiji riziku od razvoja pluća. i drugi respiratorni problemi. Ove studije nisu uvelike ponovljene niti dokazane, ali ljudi se ipak potiču da koriste proizvod samo u dobro prozračenim prostorima i da ga drže izvan dohvata djece. U slučaju gutanja ili udisanja, obično je najbolje kontaktirati liječnika za savjet.