Magnetska rezonancija (MRI) je dijagnostički alat izbora za određivanje prisutnosti hernije diska. Tradicionalna rendgenska snimka pokazuje koštane grebene uobičajene za ozljede kralježnice i poremećaje kao što je cervikalna spondiloza, ali rijetko pokazuje oštećenje mekog tkiva. Za usporedbu, hernija diska na MRI-u pokazuje više detalja, budući da takve ozljede uključuju oštećenje mekog tkiva. Oštećenja materijala diska, kao i kompresija pupčane vrpce i korijena uobičajena za herniju diska prikazuju se bolje i s više detalja na MRI snimci.
U dijagnosticiranju bolova u leđima, pacijenti prvo sjede na niz tradicionalnih rendgenskih snimaka kako bi se isključili uzroci boli povezani s kostima. Ove rendgenske snimke ukazuju na trošenje koštanih struktura kralježnice kao i na moguće ozljede ili degenerativne bolesti kralježnice. Sljedeći korak je MR skeniranje za procjenu stanja mekog tkiva kao što su diskovi. Za pacijenta je traženje uzroka boli kao što je hernija diska na magnetskoj rezonanci jednako bezbolno kao i rendgensko snimanje. U smislu dijagnosticiranja hernije diskova, MRI daje točnije slike od CAT skeniranja ili mijelograma.
Povijesno gledano, prije popularizacije korištenja magnetske rezonancije za dijagnosticiranje oštećenja mekog tkiva, mijelogrami i CAT skenovi bili su test izbora za pronalaženje ozljeda kao što su hernija diska. Iako se još uvijek koriste danas, ovi testovi nisu toliko učinkoviti zbog nedostatka detalja dostupnih na stvorenim slikama. Mijelogram uključuje ubrizgavanje posebno formulirane boje u kralježnični kanal. Putem fluoroskopije, posebne vrste rendgenske snimke, liječnici koriste boju kao kontrastni materijal kako bi istaknuli sve abnormalnosti.
Rijetko je mijelogram dovoljan da potvrdi prisutnost ili ozbiljnost hernije diska. CT skeniranje je obično potrebno odmah nakon mijelograma, dok je boja još uvijek prisutna u kralježničnom kanalu. Nasuprot tome, hernija diska je odmah vidljiva na magnetskoj rezonanci bez dodatnih ispitivanja za većinu pacijenata. Ne samo da je slika hernije diska na magnetskoj rezonanciji lakše vidljiva i detaljnija, nego pacijent ne mora trpjeti bilo kakav oblik injekcije ili invazije na kralježnični kanal.
Pronalaženjem hernije diska na MRI snimci, liječnici smanjuju broj pretraga koje pacijent mora podnijeti na samo dva. Trošak korištenja samo x-zraka i MR skeniranja manji je od korištenja x-zraka, mijelograma i CT skeniranja. Rezultati su točniji, trenutni i manje koštaju u novčanim naknadama, vremenu i nelagodi pacijenta.