Privilegija terapeut-klijent je ugovor o povjerljivosti između stručnjaka za mentalno zdravlje i klijenta. Konkretni zakoni i smjernice u vezi s granicama sporazuma razlikuju se od regije do regije i u najboljem slučaju su pomalo nejasne. Privilegija terapeut-klijent ima za cilj dati pacijentu određeni stupanj sigurnosti, tako da će se osjećati sigurno otkrivajući intimne ili osobne detalje svom terapeutu.
Mnoga mjesta imaju stroga pravila koja reguliraju prava i odgovornosti zdravstvenih radnika u smislu privatnosti njihovih pacijenata. Ovi zakoni osiguravaju da će se osobni podaci pacijenta čuvati u najstrožoj povjerljivosti, osim u određenim okolnostima. Okosnica zakona o povlasticama je poticanje istinoljubivosti kod pacijenata koji se mogu osjećati posramljenim ili posramljenim kada daju osobne podatke. Jasno je da je svrha ovih zakona od vitalnog značaja, jer laži izgovorene liječnicima ili terapeutima mogu spriječiti pravilno liječenje.
Postoje granice privilegije terapeut-klijent, posebno u vezi s dokazima o nezakonitoj aktivnosti. Iako se zakoni razlikuju od mjesta do mjesta, većina terapeuta zakonski je obvezna prijaviti sve informacije u vezi s određenim djelima, poput zlostavljanja djece ili samoubojstva. Neprijavljivanje takvih informacija može dovesti do gubitka dozvole za obavljanje djelatnosti, kao i do mogućih kaznenih prijava, stoga stručnjaci za mentalno zdravlje moraju biti vrlo svjesni posebnih zakona u svom području. Često će terapeuti svojim klijentima na prvom sastanku izložiti svoje zakonske odgovornosti, tako da su obje strane svjesne ograničenja privatnosti prije početka liječenja.
Postoje mnoge stvari koje su pokrivene privilegijom terapeut-klijent, uključujući neke koje se mogu činiti u moralno sivoj zoni. Na primjer, ako terapeut ima klijenta koji vodi izvanbračne veze, to je informacija koju općenito moraju čuvati u povjerenju. Ako su obje strane u braku klijenti terapeuta, na početku liječenja može se postići dogovor koji omogućuje terapeutu da kaže jednom supružniku što je drugi rekao, kako bi se izbjegao sukob interesa.
Privilegija terapeut-klijent može biti korisna i za klijenta i za profesionalca, ali ostaje zbunjujuće pitanje u mnogim okolnostima. Na primjer, ako je klijent prijetio nasiljem, neki su savjetnici prisiljeni odlučiti je li problem dovoljno ozbiljan da ga prijave nadležnim tijelima. Tamo gdje su zakoni mutni, te se odluke često donose od slučaja do slučaja i mogu biti veliki izvor stresa i za klijenta i za terapeuta.
Uglavnom, privilegija terapeut-klijent je način da se osigura sigurnost i privatnost osobe koja traži pomoć. Potrebno je veliko povjerenje da bi terapeut mogao pomoći klijentima, a postojanje zakona i smjernica u vezi s privatnošću ključno je za izgradnju i održavanje odnosa povjerenja. Dok je nekim zakonima o povlasticama terapeut-klijent očajnički potrebno pojašnjenje, mnogi pacijenti, terapeuti i stručnjaci smatraju da sustav pomaže.