Resekcija pluća je kirurški zahvat u kojem se uklanja cijelo ili dio pluća. Ovaj zahvat obično izvodi torakalni kirurg, specijalist koji je prošao detaljnu obuku o zahvatima koji zahvaćaju torakalnu šupljinu. Riječ je o velikoj operaciji i često zahtijeva nekoliko dana boravka u bolnici nakon operacije radi praćenja napretka pacijenta.
Povijesno gledano, resekcije pluća su uključivale rezanje prsne kosti kako bi se pristupilo prsnoj šupljini. Kirurzi su kasnije prilagodili postupak za neke pacijente rezanjem ispod prsne kosti kako bi pristupili plućima, razvijajući manje invazivan pristup. Moderni kirurzi ponekad mogu koristiti minimalno invazivne tehnike za resekciju pluća, u kojem slučaju se prsna šupljina uopće ne otvara. Ovi postupci su poželjni kada su mogući jer su manji u riziku i vrijeme oporavka je puno brže.
Resekcije pluća se obično izvode kako bi se uklonila oboljela područja pluća, kao što su područja koja su kolonizirana kancerogenim tumorima. U postupku poznatom kao klinasta resekcija, uzima se i zdrav rub tkiva kako bi se potvrdilo da je sav tumor uklonjen, čime se smanjuje rizik od ponovnog nastanka. U postupku lobektomije uklanja se cijeli režanj jednog od pluća. Resekcije pluća također se mogu učiniti za rješavanje kongenitalnih abnormalnosti i drugih problema povezanih s plućima, kao što su apscesi u plućima.
U slučajevima kada se ukloni cijelo plućno krilo, poznato kao pneumonektomija, jedan od razloga za izvođenje resekcije pluća je priprema pacijenta za transplantaciju. Najprije se odstranjuje oboljelo plućno krilo, a zatim se transplantira donorsko pluća. Kirurg povezuje pluća, provjerava da li se napuhava i funkcionira li ispravno, a zatim zatvara kirurško mjesto. Kod dvostruke transplantacije pluća, zahvata koji može potrajati i do 12 sati, oba pluća se uklanjaju i zamjenjuju plućima donora.
Prije nego se izvrši resekcija pluća, kirurg će s pacijentom razgovarati o postupku i planiranom ishodu. Kirurg bi također trebao otkriti rizike zahvata i razgovarati o mogućnostima koje bi se mogle pojaviti tijekom operacije, kao što je situacija u kojoj kirurg shvati da je cijelo pluća, a ne samo dio, bolesno. Kirurg bi trebao odgovoriti na sva pitanja koja pacijent ili njegovatelji mogu imati, a detaljne informacije o oporavku pružit će se kako bi se pacijentima pomoglo u pripremi. Znati što očekivati od resekcije pluća prije nego što se zahvat dogodi može smanjiti stres, što će poboljšati ishode za pacijenta.