Terapijski INR se odnosi na ispravno stanje zgrušavanja krvi. INR je skraćenica za Međunarodni normalizirani omjer, što je test koji se radi na krvi kako bi se izmjerilo koliko je “gusta” ili “tanka” ili koliko se lako zgrušava. Ovo je važna mjera kod ljudi koji uzimaju antikoagulanse ili lijekove za razrjeđivanje krvi, kao što su oni s protetskim zaliscima ili anamnezom moždanog udara ili duboke venske tromboze (DVT), koja se također naziva ugrušak.
Nakon moždanog udara ili ugruška, postoji stvarna zabrinutost za ponovnu pojavu. Iz tog razloga, antikoagulansi, kao što je varfarin, mogu se propisati, često dugotrajno, kako bi se spriječilo takvo ponavljanje. Međutim, doziranje varfarina može biti teško jer različiti ljudi različito reagiraju na antikoagulanse. Terapijska doza za jednu osobu može biti potpuno drugačija od doze potrebne za postizanje terapijskog INR-a u drugoj osobi.
Normalni INR, kod osobe kojoj nisu potrebni antikoagulansi, obično je oko 1. U osoba kojima je potrebna antikoagulacija, terapijski INR je obično između 2 i 3. Međutim, to se može razlikovati ovisno o tome zašto je potrebna antikoagulacija. Ako je INR iznad normalnog, može doći do krvarenja ili krvarenja, a prenizak INR može povećati rizik od zgrušavanja ili moždanog udara.
Prilikom prvog započinjanja liječenja antikoagulansom, liječnik koji ga je propisao će pratiti INR svakih nekoliko dana i sukladno tome prilagođavati dozu dok se ne postigne terapijski INR. Tijekom liječenja provodit će se redoviti INR kako bi se osiguralo održavanje terapijskog INR-a, obično dva tjedna, a zatim mjesečno, nakon što se postigne terapijski INR. INR je jednostavan test krvi koji obavlja laboratorij i zahtijeva vađenje male količine krvi. Rezultati se obično dobivaju istog dana.
Mnogi čimbenici mogu utjecati na INR što zahtijeva ovo redovito praćenje. To uključuje druge lijekove, klinička stanja, akutna i kronična, te neke namirnice. Mnogi lijekovi, kao što su nesteroidni lijekovi poput aspirina, pripravci protiv kašlja i prehlade te neki antibiotici mogu utjecati na varfarin. Vrlo je važno da osoba na varfarinu razgovara s liječnikom o drugim lijekovima prije početka, prestanka ili promjene doze. To uključuje lijekove bez recepta, homeopatske i komplementarne lijekove.
Hrana također može utjecati na varfarin i stoga utjecati na INR. To uključuje tamno lisnato povrće poput špinata, krušaka od avokada i sladoleda. Alkohol također može utjecati na INR. Prilikom započinjanja terapije antikoagulansima potrebno je razgovarati o mogućim interakcijama s hranom s liječnikom koji ga je propisao kako bi se osiguralo održavanje terapijskog INR-a.