I koagulansi i antikoagulansi su tvari koje se primarno koriste u medicinskom svijetu. Oboje se bave posebno krvlju, ali razlika leži u utjecaju koji svaki ima na ovu tvar. Koagulansi potiču zgrušavanje krvi i stoga se uglavnom koriste kao sredstvo za prevenciju gubitka krvi. Nasuprot tome, antikoagulansi sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka ili otapaju već nastale ugruške. Ove tvari prvenstveno sprječavaju blokade krvotoka.
Tijelo koristi zgrušavanje kao mehanizam za ublažavanje posljedica oštećenja krvnih žila. Kada trauma pokida ili na drugi način povrijedi krvnu žilu, dolazi do krvarenja. Obilan gubitak krvi može uzrokovati niz opasnih posljedica, od tjelesnog šoka do smrti. Kako bi se zaustavilo krvarenje, fragmenti stanica koji se nazivaju trombociti spajaju se s česticama poznatim kao molekule fibrina kako bi zgusnule krv oko ranjenog područja. Naknadna koagulacija tako zaustavlja protok krvi izvan žila.
Koagulansi su lijekovi dizajnirani da pomognu u procesu zgrušavanja. Neki, kao što je dezmopresin, jačaju trombocite. Drugi, poput koncentrata protrombinskog kompleksa, suzbijaju rad antikoagulansa.
Nasljedni poremećaj hemofilija možda najbolje predstavlja stanja koja imaju koristi od koagulansa. U tom stanju abnormalnosti ometaju pravilno stvaranje krvnih ugrušaka, što dovodi do produljenog krvarenja čak i kod manjih posjekotina i ogrebotina. Liječenje ovog stanja često zahtijeva upotrebu koagulacijskih supstanci poput faktora VII, VIII i IX. Ove proteinske tvari rade s materijalom zvanim tkivni faktor koji se nalazi izvan krvnih žila kako bi stvorili sredstva za zgrušavanje.
Koagulansi i antikoagulansi razlikuju se po svojim ciljevima prema zgrušavanju. Iako su krvni ugrušci veći dio vremena korisni, u nekim slučajevima mogu uzrokovati vlastitu štetu. Nepravilnosti poput neobičnog sastava ili protoka krvi mogu uzrokovati stvaranje neželjenih i velikih ugrušaka unutar krvnih žila: posljedica je poznata kao tromboza. Ti ugrušci na kraju mogu blokirati redoviti protok krvi, što može spriječiti dijelove tijela da primaju kisik ili druge potrebne hranjive tvari. Ako krvni ugrušak putuje u pluća ili mozak, oštećenje koje nastaje uslijed moždanog udara ili plućne embolije može biti posebno teško.
Znanstvenici su razvili antikoagulanse kao mjere za zgrušavanje mrava za gore spomenute scenarije. Heparin koji aktivira antitrombin i kumadin koji antagonizira vitamin K su dvije tvari koje mogu spriječiti neželjeno zgrušavanje. Drugi antikoagulansi izravno djeluju protiv zgrušavanja, umjesto da aktiviraju ili inhibiraju prirodnu tjelesnu tvar za taj zadatak. Ove vrste uključuju hirudin i argatroban. Isto tako, plazmin i rekombinantni aktivator plazminogena ljudskog tkiva (TPA) mogu pomoći u otapanju već formiranih ugrušaka.
Osim toga, medicinski stručnjaci često dodaju antikoagulanse u opremu koja rutinski drži ili prenosi krv. Takva oprema seže od vrećica za transfuziju do epruveta. Krv bi trebala ostati u normaliziranom stanju za medicinske postupke, tako da antikoagulansi pomažu u sprječavanju neugodnog zadebljanja. Prisutnost antikoagulanata u medicinskoj opremi predstavlja još jednu razliku između koagulanata i antikoagulansa.
Općenito govoreći, primjene koagulanata i antikoagulansa su u različite svrhe. Tvari i procesi na koje antikoagulansi djeluju kako bi spriječili, koagulansi će nastojati promovirati i sačuvati. Nadalje, opasnosti od koagulanata i antikoagulansa jako se razlikuju. Dok koagulansi riskiraju stvaranje neželjenih ugrušaka, antikoagulansi imaju jednak rizik od izazivanja prekomjernog krvarenja.