Kriokirurgija, koja se ponekad naziva i krioterapija, je proces korištenja ekstremno niskih temperatura koje proizvodi tekući dušik ili plin argon na kontroliran način kako bi se uništilo abnormalno ili bolesno tkivo. Kriokirurgija je obično učinkovit proces jer niske temperature uzrokuju stvaranje kristala leda unutar odabranog tkiva, uzrokujući raspadanje abnormalnih stanica.
Za vanjske probleme s kožom, kriokirurgija može biti vrlo učinkovit, brz tretman koji ne zahtijeva vrijeme oporavka. Tekući dušik se vatom ili raspršivačem nanosi izravno na abnormalne stanice i na taj način umrtvljuje kožu koja će kasnije sama otpasti. Kriokirurgija je najčešći način na koji se liječnici rješavaju bradavica, madeža i mrlja na koži. Male mrlje raka kože i prekanceroznih stanica kože također su kandidati za uspješno kriokirurško liječenje.
Kriokirurgija se također može koristiti za liječenje unutarnjih poremećaja. Rak prostate, cervikalni poremećaji, rak jetre, pa čak i hemoroidi učinkovito su liječeni kriokirurškim zahvatom. Kriokirurgija se trenutno procjenjuje kao tretman za nekoliko drugih karcinoma, uključujući rak debelog crijeva, bubrega i dojke. Istraživači također procjenjuju učinkovitost kriokirurgije kada se koristi u kombinaciji s drugim tretmanima raka kao što su terapija zračenjem, kemoterapija ili hormonska terapija.
Za liječenje unutarnjih stanja, tekući dušik ili plin argon kruži kroz šuplju cijev zvanu kriosonda, koja se stavlja u kontakt s problematičnim područjem. Oko sonde se formira kugla ledenih kristala, koja smrzava obližnje stanice. Nakon kriokirurgije, smrznuto tkivo se otapa i tijelo ga prirodno apsorbira.
Kriokirurgija može imati nuspojave, ali obično su manje ozbiljne od rizika povezanih s kemoterapijom, zračenjem ili operacijom. Nuspojave se razlikuju ovisno o tome gdje se tumor nalazi. Ako se cerviks liječi, žena može doživjeti krvarenje, bol ili grčeve. Ako se liječi rak kože, pacijent može imati oteklinu, ožiljke ili osjećaj peckanja na tretiranom području. Ako se postupak koristi za liječenje tumora kosti, kriokirurgija bi mogla uzrokovati uništenje ili prijelom obližnjeg koštanog tkiva.
Unatoč ovim rizicima, kriokirurgija ima mnoge prednosti. Daleko je manje invazivan od tradicionalnih kirurških metoda, kemoterapije ili terapije zračenjem, a i daleko je jeftiniji. Liječnici su u mogućnosti usmjeriti kriokirurški tretman samo na problematično područje, čime se ograničava uništavanje zdravog tkiva. Kriokirurgija postaje sve popularnija kod pacijenata koji zbog starosti ili drugih zdravstvenih stanja nisu dobri kandidati za tradicionalne kirurške metode.