Aciklovir je antivirusni lijek koji se često propisuje za borbu protiv različitih sojeva herpes virusa, a posebno herpes simplex virusa tipa I (HSV-1). Budući da sirovi kristalni prah ima dugačko kemijsko ime 2-amino-1,9-dihidro-9-[(2-hidroksietoksi)metil]-6H-purin-6-on, najčešće se u kliničkim uvjetima naziva aciklogvanozin. Međutim, on se prodaje kao farmaceutski proizvod pod trgovačkim nazivima Cyclovir, Acivir, Zovirax i Herpex, pri čemu je Acyclovir prepoznat kao standardni međunarodni nezaštićeni naziv za ovaj lijek.
Najčešći oblik primjene aciklovira je u obliku tableta, kapsula ili tekućeg oblika, koji može sadržavati 200, 400 ili 800 mg aktivnog sastojka. Međutim, može se davati i injekcijom u koncentraciji od 25 mg/mL imunosupresiranim pacijentima koji su zaraženi varicella-zosterom, virusom koji uzrokuje vodene kozice u djece i šindre u odraslih. Aciklovir je također formuliran u topikalne kreme za liječenje izbijanja herpes simplexa koji zahvaćaju usta ili genitalije. Osim toga, lijek je dostupan kao oftalmološka mast ili kapi u koncentraciji od tri posto za liječenje keratitisa rožnice.
Sposobnost ovog lijeka da inhibira replikaciju virusa je zbog toga što je vrlo selektivan prema timidin kinazi, enzimu koji “programira” herpes simplex i varicella-zoster. To potiče lanac enzimskih reakcija i fosforilacije kako bi se došlo do pretvorbe aciklovira u aciklovir monofosfat i konačno u aciklovir trifosfat. Antivirusno djelovanje potaknuto ovim događajima može se promatrati i in vitro i in vivo, što znači izvan, kao i unutar tijela, respektivno. Osim toga, aciklovir je predlijek, što znači da postaje aktivan kada se unese u tijelo u neaktivnom obliku i potom se metabolizira. To je sreća jer se lijek inače slabo apsorbira.
Iako većina osoba dobro podnosi aciklovir, zabilježene su određene nuspojave pri njegovoj primjeni, najčešće mučnina, glavobolja i proljev. Ozbiljne komplikacije ili alergijske reakcije su rijetke, ali uzimanje lijeka treba odmah prekinuti ako se jave smetnje vida ili halucinacije, kao i napadi, ubrzani rad srca, otežano disanje ili oticanje lica ili jezika. Aciklovir se ne smije uzimati tijekom trudnoće ili dojenja jer je poznato da se lijek spaja u DNK i prelazi u majčino mlijeko. Osim toga, aciklovir reagira s određenim mišićnim relaksansima i lijekovima za liječenje gihta, a to su tizanidin (Zanaflex) i probenecid (Benuryl). Budući da se ovaj lijek kristalizira u bubrezima, može postojati rizik od oštećenja bubrega nakon vrlo visokih doza danih injekcijom.