Debridman tetive je operacija kojom se uklanja upaljeno tkivo oko tetive kako bi se omogućilo da zacijeli. Ovaj se postupak najčešće preporučuje u liječenju Ahilove tendinitisa, stanja koje uključuje ključnu tetivu u potkoljenici. Pacijenti koji ne reagiraju na nekirurške mjere liječenja možda će trebati agresivnije terapije poput debridmana kako bi se oporavili. Specijalist za stopala i gležnjeve može izvesti zahvat, iako i kirurzi u drugim disciplinama mogu biti kvalificirani za to.
Prije nego što kirurg preporuči debridman tetive, potrebna je pažljiva procjena pacijenta. Općenito, pacijenti moraju imati anamnezu tendinitisa, s evidencijom nekirurških tretmana poput zaleđivanja, fizikalne terapije i lijekova. Ako ovi tretmani ne uspiju, pacijent se može smatrati kandidatom za operaciju, posebno za ljude koji žele moći nastaviti s visokom razinom aktivnosti. Medicinske slikovne studije mogu pružiti više informacija o opsegu oštećenja i pomoći pri planiranju kirurškog zahvata.
U operaciji liječnik radi rez duž tetive kako bi joj pristupio. Duljina reza ovisi o zahvaćenoj tetivi i razini upale. Zatim se pažljivo odstranjuju slojevi upaljenog, zadebljanog tkiva. Kirurzi koriste ovu priliku da fizički procijene tetivu i naprave neke rezove u njoj kako bi potaknuli zacjeljivanje i proizvodnju novog tkiva. Kada su zadovoljni debridacijom tetive, mogu zatvoriti rez.
Nakon postupka uklanjanja tetiva, pacijenti se obično trebaju odmoriti i podići nogu. Lijekovi protiv bolova i protuupalni lijekovi mogu povećati udobnost, a kirurg može preporučiti čizme za hodanje nekoliko dana ili tjedana kako bi poduprli nogu dok tetiva zacijeli. Cilj operacije je spriječiti potpunu rupturu tetive, te stoga pacijent treba izbjegavati naprezanje dok je lomljiva. Fizikalna terapija također može biti dio post-kirurškog plana kako bi pomogla u razvoju snage i fleksibilnosti.
Briga za nogu nakon debridmana tetiva važna je kako bi se ograničile šanse za komplikacije. Ako tetiva pukne, bit će potrebna ponovljena operacija kako bi se popravila. Ova operacija može imati dugotrajno vrijeme oporavka, kao i vrlo invazivna, te može ograničiti postokiruršku mobilnost više od debridmana. Mogu biti dostupne i druge kirurške mogućnosti za liječenje upale, ovisno o prirodi bolesnika i razini iskustva kirurga.