Što je leukocitna esteraza?

Leukocitna esteraza (LE) je vrsta testa urina koji se najčešće koristi za dijagnosticiranje infekcije mokraćnog sustava (UTI). Test je također poznat kao WBS esteraza. Koristi se za određivanje ima li bijelih krvnih stanica u mokraći, što ukazuje na infekciju. Točnije, traži enzim koji se oslobađa bijelih krvnih stanica zvan esteraza. LE test se često koristi s testom nitrita u mokraći za potvrdu UTI.

LE test je bezbolan, brz i neinvazivan. Da bi se test mogao provesti, pacijent mora dati čist uzorak urina. Tada će medicinski stručnjak staviti traku poznatu kao mjerač mjerenja u mokraću. Mjerna šipka ima nekoliko različitih blokova boja, od kojih će svaki promijeniti boju ili neće, ovisno o sadržaju urina. Jedan od njih je formuliran da promijeni boju ako postoje elementi koji ukazuju na leukocite u mokraći.

Ako leukocitna esteraza pokazuje negativan rezultat, tada pacijent obično nema infekciju. Postoje neke stvari koje mogu uzrokovati lažno negativan rezultat, kao što su velike količine vitamina C ili proteina u mokraći. Također je moguće dobiti lažno pozitivan rezultat zbog infekcije trichomonasom ili sekreta iz rodnice poput sluzi ili krvi.

Pozitivna leukocitna esteraza obično ukazuje na infekciju, iako može biti i neka druga vrsta kontaminacije. Ako pacijent ima druge znakove UTI, tada se liječenje tog stanja često započinje bez daljnjih ispitivanja. U slučajevima kada pacijent nema simptome infekcije, može biti potrebna urinokultura ili pregled uzorka pod mikroskopom kako bi se postavila dijagnoza.

Kombinirani rezultati leukocitne esteraze i prisutnost simptoma mogu pomoći liječniku da dijagnosticira infekciju mokraćnog sustava. Ovi simptomi uključuju stalnu, hitnu potrebu za mokrenjem, iako su proizvedene količine male, i osjećaj peckanja tijekom mokrenja. Urin također može izgledati mutno ili imati ružičastu nijansu zbog prisutnosti krvi. Urin također može imati jak miris. Infekcija urina može utjecati na uretru, mjehur ili bubrege.

Infekcije mokraćnog sustava obično se liječe oralnim antibioticima. Ako je infekcija ozbiljna, može biti potrebna hospitalizacija i intravenska (IV) primjena antibiotika. Hospitalizacija je obično posljedica infekcije u bubrezima.