Klinička terapija nema jednu jedinstvenu definiciju. Može se odnositi na bilo koju praksu s pacijentima koja ima terapeutski element i tretman je usmjeren na smanjenje ili izlječenje bolesti ili poboljšanje zdravlja. Terapije mogu biti fizičke, psihološke ili farmaceutske, a pod uvjetom da se terapija odnosi na neposredan rad s pacijentima, smatra se kliničkom.
Kontekst u kojem se pojam klinička terapija može najviše koristiti je u psihološkoj terapiji ili savjetovanju. Kaže se da psiholozi, bračni i obiteljski terapeuti i licencirani klinički socijalni radnici prakticiraju klinički oblik terapije kada rade s pacijentima. Zapravo su studije koje te specijaliste podučavaju radu i radu s pacijentima dio znanja koje čini njihovu kliničku praksu. To je kombinacija stvarne prakse i razumijevanja kako nastaviti s radom koja definira kliničku sliku.
Ovo pitanje dodatno komplicira činjenica da terapeuti mogu ući u radnu snagu s različitim orijentacijama u psihologiji. Ne vjeruju svi terapeuti u iste terapijske tretmane ili metode. To znači da klinička terapija poduzeta s raznim savjetnicima može značiti sasvim različite vrste liječenja, na primjer psihoanalitičko naspram kognitivno-bihevioralnog. Međutim, postoje neke dogovorene vrste znanja, poput bolesti koje bi mogle utjecati na ljudski um, čak i ako je tretman za te bolesti drugačiji.
Liječenje mentalnog zdravlja samo je jedan primjer kliničkih oblika terapije. U britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi, izraz se obično odnosi na radnu, govornu i fizikalnu terapiju. Savjetovanje o prehrani i sve druge usluge koje su usmjerene na rehabilitaciju tijela nakon ozljede mogu se smatrati praksom kliničke terapije. Uistinu, u većini okruženja, svaki oblik terapije koji se provodi s pacijentima, stoga je klinički
Jedan primjer koji sugerira širok raspon ovog pojma je farmakologija ili terapija lijekovima. U kliničkoj terapiji lijekovima liječnici ili drugi koriste svoje farmakološko znanje izravno kako se ono primjenjuje na pacijente, kako bi izliječili ili sanirali bolesti ili stanja. Takva terapija može biti vrlo kratka: na primjer, uzimati Zithromax® u vrijednosti od tri dana za liječenje infekcije. Drugi će možda trebati cjeloživotno liječenje lijekovima, a dio ovog liječenja povremeno će biti procjenjivanje koliko dobro lijekovi djeluju i postoje li problemi s dugotrajnom primjenom. Studije o lijekovima pokazuju kako se koriste u kliničkim uvjetima.
U većini slučajeva, klinička terapija ili klinički terapeut mogli bi se primijeniti na praksu savjetnika ili savjetnika za mentalno zdravlje. Ipak, pojam je vrlo širok i može se koristiti u mnogim različitim okruženjima. Možda je najlakše razumjeti definiciju kada se o pojmu razmišlja kao o pacijentu usmjerenom i povezanom s njegom pacijenata, u gotovo svakom medicinskom ili srodnom zdravstvenom okruženju.