Liječenje trovanja metanolom obično uključuje uklanjanje i neutralizaciju metanola koji je još u želucu, neutralizaciju metaboličke acidoze i sprječavanje razgradnje preostalog metanola, te uklanjanje nemetaboliziranog metanola i svih preostalih metabolita metanola. Kada se metanol proguta, tijelo razgrađuje spoj na otrovne dijelove ili metabolite što uzrokuje metaboličku acidozu, a krv i druge tjelesne tekućine postaju jako kisele. Metabolička acidoza može biti smrtonosna ako se ne liječi brzo.
Ako se pacijent otkrije ubrzo nakon uzimanja metanola, tim za hitne slučajeve može poduzeti brzu akciju kako bi uklonio metanol koji je još u želucu izazivanjem povraćanja ili ispumpavanjem otrova. Aktivni ugljen, prilično univerzalni neutralizator otrova, često se daje, iako to nije praksa utemeljena na dokazima. Nažalost, aktivni ugljen nije osobito učinkovit u apsorpciji metanola ili drugih alkohola. Svaki metanol koji je probavio želudac ili je stigao u probavni trakt prije želudačnog pumpanja razgradit će se i početi trovati tijelo.
Druga faza liječenja trovanja metanolom je neutralizacija metaboličke acidoze uzrokovane metabolizmom metanola u mravlju kiselinu. Dijagnoza metaboličke acidoze je teška osim ako se sumnja na trovanje metanolom jer su simptomi prilično opći i uključuju povraćanje, bol u prsima, lupanje srca i tjeskobno mentalno stanje. Liječenje započinje izvođenjem plina u arterijskoj krvi kako bi se testirala razina pH u tijelu, odnosno koliko je kisela krv, te razina bikarbonata, odnosno sposobnost krvi da puferira protiv povišenih razina kiseline. Kako bi se neutralizirala povišena razina kiseline, intravenozno će se primijeniti natrijev bikarbonat kako bi se regulirala pH ravnoteža, a dat će se folinska ili folna kiselina kako bi se pomogla metabolizam mravlje kiseline. Pacijentu će se često davati intravenske tekućine i elektroliti, upravljanje dišnim putovima, te će biti procijenjen i liječen od svih postojećih neuroloških ili kardiovaskularnih problema koji su posljedica trovanja metanolom.
U trećoj fazi liječenja cilj je spriječiti daljnji metabolizam metanola i ukloniti nemetabolizirani metanol i sve preostale toksične metabolite. Alkohol dehidrogenaze su enzimi koji kataliziraju razgradnju alkohola i, u slučaju trovanja metanolom, omogućuju razgradnju metanola do mravlje kiseline. Etanol ili fomepizol se obično daju kako bi se spriječio metabolizam metanola jer djeluju kao kompetitivni inhibitori alkoholnih dehidrogenaza, što znači da se vežu na alkoholne dehidrogenaze i ostavljaju ih neaktivnim i beskorisnim. Kao rezultat toga, etanol ili fomepizol sprječavaju ili usporavaju metabolizam metanola u njegove toksične nusproizvode, dopuštajući da se metanol eliminira kroz bubrege. Također će se provesti hemodijaliza kako bi se krv očistila od preostalog metanola i mravlje kiseline.