Antimuskarinik je spoj koji se natječe za mjesta na muskarinskim acetilkolinskim receptorima, blokirajući djelovanje neurotransmitera koji bi inače koristili te receptore. Neki blokiraju sve receptore, dok drugi mogu biti selektivniji. Ovi spojevi se mogu naći u prirodi, a neki koje koristi medicinska struka potječu iz prirodnih izvora dok su drugi sintetičkog porijekla. Sintetski antimuskarinici imaju tendenciju da budu selektivniji jer se mogu prilagoditi za specifične namjene. Liječnici koriste ove spojeve u liječenju širokog spektra stanja.
Dva uobičajena primjera su skopolamin i atropin. Ovisno o dozi i uključenom antimuskarinu, pacijenti mogu osjetiti različite učinke. Ovi spojevi imaju tendenciju depresije središnjeg živčanog sustava i mogu smanjiti disanje i otkucaje srca, uzrokovati umor i smanjiti pokretljivost gastrointestinalnog trakta. Jedna upotreba ovih spojeva je u očnim pregledima, jer proširuju zjenicu. Koriste se i za pripremu za opću anesteziju, liječenje nekih poremećaja koji zahvaćaju mokraćni mjehur i liječenje Parkinsonove bolesti, jer mogu ublažiti tremor.
Ovi lijekovi nisu sigurni za primjenu kod svih pacijenata. Bolesnici s poviješću želučanih ulkusa, srčanih problema i glaukoma mogu biti izloženi riziku od nekih antimuskarinskih spojeva. Ako liječnik smatra da su potrebne, morat će odvagnuti rizike i koristi i pažljivo propisati. Možda je moguće koristiti selektivnu sintetiku za postizanje željenog cilja ili nisku dozu za liječenje pacijenta bez dovođenja u opasnost.
Predoziranje antimuskarinskim lijekovima može uzrokovati teške bolesti. Depresija središnjeg živčanog sustava može napredovati do točke kome, jer pacijent možda neće moći samostalno disati i otkucaji srca mogu postati vrlo nepravilni. Bolesnici koji uzimaju lijekove s antimuskarinskim djelovanjem moraju pažljivo slijediti upute, uzimajući samo propisanu dozu u određenim intervalima. Bolesnici koji propuste dozu ne smiju udvostručiti sljedeće doze, a u slučaju povraćanja nakon uzimanja lijeka, pacijent treba nazvati liječnika kako bi saznao što mu je činiti.
Bolnice imaju zalihe antimuskarinskih lijekova za liječenje pacijenata u različitim situacijama. Liječnici i medicinske sestre pažljivo izračunavaju doze i mogu imati protokol kojeg moraju slijediti prilikom davanja lijekova kako bi bili sigurni da pacijenti primaju pravu dozu i kako bi se smanjile šanse za udvostručenje doze ili davanje lijeka pacijentu koji bi time mogao biti ugrožen.