Općenito, svi uobičajeni antibiotici grupirani su zajedno u klase, ovisno o tome kako uništavaju bakterije i koje specifične bakterijske sojeve i infekcije mogu liječiti. Dva od najčešće propisivanih antibiotika su penicilin i cefalosporini. Ove dvije skupine antibiotika djeluju slično uništavajući stanične stijenke bakterija i čineći ih ranjivim. Druge klase antibiotika su makrolidi i aminoglikozidi. Ove dvije klase rade tako što se vežu na bakterije i inhibiraju njihovo stvaranje proteina, čime se onemogućuju umnožavanje.
Penicilin je vjerojatno najčešći antibiotik i ujedno jedan od najstarijih, otkrio ga je Alexander Fleming kasnih 1920-ih. Među svojim vrstama, penicilin V je najučinkovitiji kada se uzima oralno i može se piti za bakterijske infekcije poput tonzilitisa, gingivitisa, pa čak i blagog antraksa. Penicilin G, s druge strane, je tip koji se unosi kroz vene i može se koristiti za liječenje sifilisa, gonoreje i upale pluća. Druge popularne vrste penicilina uključuju amoksicilin i ampicilin, od kojih oba imaju širi spektar, stoga se koriste za liječenje bakterijskih sojeva koji su imuni na peniciline V i G.
Druga uobičajena skupina antibiotika su cefalosporini. Ovaj lijek djeluje slično kao i penicilin, ali bakterije imaju manju sklonost da budu otporne na cefalosporine. Ovi antibiotici su grupirani zajedno u četiri “generacije”, od kojih svaka sljedeća dobiva širi spektar protiv različitih sojeva bakterija. Cefalosporini mogu liječiti infekcije grla kao što su tonzilitis i faringitis, infekcije pluća poput bronhitisa i različite infekcije kože. Mogu se uzimati i za suzbijanje infekcija kostiju.
Tetraciklinska skupina antibiotika također se često koristi za liječenje infekcija, ali može biti manje učinkovita jer su bakterije otpornije. Baš kao i drugi antibiotici, može liječiti respiratorne infekcije u grlu, plućima te infekcije crijeva i mokraćnog sustava (UTI). Tetraciklini su također uobičajeni antibiotici za kožne poremećaje kao što su rozacea i akne i obično se mogu nabaviti kao topikalne kreme na recept dermatologa. Tetraciklinske varijante uključuju minociklin, doksiciklin i tetraciklin.
Druga skupina antibiotika koji se koristi za akne su makrolidni antibiotici. Najčešća varijanta makrolida je eritromicin, koji se također može lokalno primijeniti na područja prekrivena aknama. Druge varijante su klaritiomicin i azitromicin, koji je posebno učinkovit kod respiratornih infekcija. Ove uobičajene antibiotike treba koristiti s dodatnim oprezom kako bi se izbjegla toksičnost u jetri.
Za nekoliko teških slučajeva bakterijskih infekcija, aminoglikozidna skupina antibiotika može biti vrlo učinkovita i obično se uvodi intravenozno. Aminoglikozidi također djeluju poput makrolida, sprječavajući bakterije da stvaraju više proteina. Ovi uobičajeni antibiotici također se mogu kombinirati s drugim antibioticima poput penicilina za učinkovitije liječenje. Otpornost na bakterije jedan je od nedostataka grupe, pa je pravilan unos lijeka ključan. Jedna od najčešćih vrsta aminoglikozida je streptomicin, koji se može koristiti protiv tuberkuloze.