Vestibularna terapija, koja se ponekad naziva vestibularna rehabilitacijska terapija, ili VRT, je specijalizirani, neinvazivni tretman osmišljen kako bi pomogao pojedincima u prevladavanju kronične vrtoglavice i vrtoglavice uzrokovane poremećajima unutarnjeg uha. Terapija se sastoji od različitih vježbi za poboljšanje vizualne orijentacije, očne motorike, ravnoteže i hoda. Terapiju obično provodi radni ili fizioterapeut, a sastoji se od rutina koje se izvode u rehabilitacijskoj ustanovi kao i kod kuće.
Određene osobe imaju kronične napade vrtoglavice i vrtoglavice zbog određenih vrsta poremećaja unutarnjeg uha, kao što su benigna paroksizmalna pozicijska vrtoglavica (BPPV), Meniereova bolest i labirintitis. Osjećaji vrtnje ili naginjanja često uzrokuju da osoba izgubi ravnotežu i da joj nedostaje koordinacija potrebna za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, poput vožnje, hodanja i rada. Ova stanja mogu biti iscrpljujuća i mogu negativno utjecati na kvalitetu života osobe. Često liječnici preporučuju vestibularnu terapiju kao način za rješavanje i konačno prevladavanje vrtoglavice i vrtoglavice.
Svrha vestibularne terapije je ponovno osposobiti mozak tako da se netočni signali koje generira unutarnje uho, koji uzrokuju lažne osjećaje pokreta, reinterpretiraju i ispravljaju. Općenito, ili radni ili fizioterapeuti vode pacijente kroz niz vježbi pod nadzorom namijenjenih postupnom smanjenju simptoma vrtoglavice i vrtoglavice. Ove vježbe su osmišljene kako bi natjerale mozak da nadoknadi dezinformacije. Kako bi to postigli, terapeuti se usredotočuju na dva glavna područja, a to su vizualna percepcija i pozicioniranje tijela.
S obzirom na vizualne aspekte, pacijenti izvode određene vježbe za jačanje vizualne percepcije nepokretnih objekata. Također sudjeluju u rutinama dizajniranim da poboljšaju kretanje očiju i praćenje objekata. Ove aktivnosti, koje se redovito provode i kod kuće i u rehabilitacijskoj ustanovi, pomažu mozgu da nadoknadi i na kraju nadjača netočan unos koji dolazi iz centara za ravnotežu u unutarnjem uhu. Umjesto toga, mozak se uči oslanjati na informacije koje se generiraju vizualnom percepcijom.
Drugi aspekt vestibularne terapije usredotočuje se na pozicioniranje tijela i pomoć osobi da povrati osjećaj ravnoteže i normalnog kretanja. Kada osoba ima osjećaj pokreta kao kod vrtoglavice, ona to nadoknađuje promjenom svog hoda i stava. Na primjer, mnogi ljudi razvijaju naviku ljuljanja s jedne na drugu stranu dok hodaju kako bi održali ravnotežu, slično kao i osoba koja hoda brodom ili vlakom podzemne željeznice. Ovaj odgovor pojačava moždanu interpretaciju signala koje stvara unutarnje uho, u osnovi potvrđujući percepciju pokreta. Polako ispravljajući čovjekov hod i jačajući osjećaj ravnoteže, terapeuti se nadaju da će ispraviti pogrešnu interpretaciju pokreta u mozgu.
S obzirom na terapiju, nakon što je osoba počela prilagođavati vizualnu percepciju, izvodi vježbe osmišljene kako bi povratio osjećaj ravnoteže dok stoji mirno. Osim toga, zbog činjenice da su neki pacijenti promijenili način na koji hodaju kako bi kompenzirali osjećaj pokreta, moraju ponovno naučiti pravilan način kretanja koristeći pokrete od pete do prsta. Terapeuti koriste posebne vježbe kako bi pomogli u tom procesu.
Neki ljudi postaju frustrirani vestibularnom terapijom jer proces može potrajati. Zapravo, u početku se simptomi vrtoglavice i vrtoglavice mogu pogoršati prije nego što se poboljšaju. Dugoročno, međutim, uz strpljenje i marljivost, vestibularna terapija je mnogima pomogla da prebrode kronična stanja i povrate kvalitetu života.