Terapeutski tretman je bilo koji oblik liječenja koji se primjenjuje za liječenje ili liječenje bolesti, tjelesnog poremećaja ili ozljede. Uz to, terapija ili tretman koji služi za ublažavanje simptoma nekog stanja – za razliku od liječenja stanja – također se može smatrati terapijskim tretmanom. Postoje mnoge vrste terapijskih tretmana koje može provesti niz stručnjaka, a mogu uključivati intervencije kao što su fizikalna terapija, cjepiva, liječenje lijekovima i terapije razgovorom koje mogu pomoći pacijentu da napravi promjene u načinu života ili ponašanju.
U mnogim slučajevima, rehabilitacija do potpunog zdravlja nakon bolesti ili ozljede može biti glavni fokus programa terapijskog liječenja. Kao takav, terapeut može koristiti tehnike koje imaju za cilj olakšati pacijentovu dobrobit i vratiti zdravlje. Jedna karakteristika terapijskog tretmana je da može trajati nekoliko tjedana, mjeseci ili čak godina.
Nije neuobičajeno da se pacijent uključi u niz terapijskih intervencija kako bi uspješno liječio ili izliječio stanje. Pojedinac koji ima ozljedu leđa, na primjer, može se uputiti fizioterapeutu koji ga može savjetovati o fizičkim vježbama koje bi mogle pomoći u ublažavanju simptoma. Osim toga, fizioterapija se može kombinirati s drugim terapijskim tretmanom, kao što je masaža.
Neka se cjepiva također mogu smatrati terapijskim tretmanima. Kada su neki oblici raka dijagnosticirani ili je pacijent identificiran kao izložen značajnom riziku od razvoja raka, terapijski program može uključivati korištenje cijepljenja. U tim se slučajevima terapijski tretmani usredotočuju na cijepljenje kako bi se zaštitio pacijent od razvoja bolesti ili liječenje postojećeg stanja korištenjem cjepiva za jačanje prirodnog imuniteta pacijenta protiv raka.
Nasuprot tome, postoje i neki terapijski tretmani koji ne uključuju upotrebu lijekova ili fizikalne terapije. Kognitivne i bihevioralne terapije, na primjer, ilustriraju kako terapijski tretman pomaže vratiti ili poboljšati mentalno zdravlje pacijenta. Kada terapeut ima za cilj liječiti neke oblike depresije, fokus terapijskog liječenja mogao bi se usredotočiti na pomaganje pacijentu da donese bolji način života. Dio ovog tretmana mogao bi uključivati razvoj novog društvenog kruga ili pronalaženje novih hobija i interesa, koji se sami po sebi mogu smatrati terapijskim. Osim toga, savjetnik također može poduzeti rad s pacijentom koji uključuje promjenu obrazaca razmišljanja, kao što je zamjena negativnih misli pozitivnim mislima, čime se razvija samopoštovanje i pozitivna slika o sebi.