Psihoterapija usmjerena na rješenje oblik je kratke terapije koja ima za cilj pomoći klijentima da se usredotoče na rješenja svojih problema, a ne na uzroke problema. Tradicionalnije psihoterapijske metode obično potiču pacijenta da se umjesto toga usredotoči na probleme i njihove uzroke. Dok tradicionalna terapija često traži od klijenata da prestanu izvoditi određena ponašanja kako bi tražili poboljšanje, psihoterapija usmjerena na rješenje općenito traži od klijenata da počnu ili nastave s izvođenjem onih ponašanja koja ublažavaju problem. Psihoterapija usmjerena na rješenje obično se temelji na teoriji da klijenti već znaju što nije u redu u njihovim životima ili odnosima, te da bi terapija trebala pomoći klijentima da se usredotoče na pronalaženje i provedbu rješenja, umjesto da se zadržavaju na problemima ili ponavljaju prošlost. Kaže se da je ova metoda terapije vrlo učinkovita i može pomoći klijentima da poboljšaju svoje odnose i razriješe druge životne probleme u relativno kratkom vremenu.
Za razliku od tradicionalnih sredstava terapije razgovorom, psihoterapija usmjerena na rješenje traži od klijenata da razmišljaju o rješenjima svojih problema, a ne o samim problemima. Metoda je općenito orijentirana na klijentove ciljeve i budućnost, a ne na njegovu prošlost. Psihoterapeuti Insoo Kim Berg i Steve de Shazer razvili su ovu tehniku 1970-ih u Wisconsinu, dok su radili sa osiromašenim urbanim klijentima. Berg i de Shazer vjerovali su da pacijenti na terapiji općenito već posjeduju snažno razumijevanje o tome što nije u redu u njihovim životima, kao io tome koje se korisne promjene mogu napraviti. Vjerovali su da mnogi klijenti trebaju samo neke smjernice u donošenju praktičnih promjena koje im mogu pomoći da postignu svoje ciljeve.
Terapeuti obično provode ovu vrstu terapije potičući pacijenta da razmotri i razgovara o onim trenucima kada je njegov problem bio manje ozbiljan, ili onim trenucima kada je implementirao rješenje koje je djelovalo, makar i samo privremeno. Terapeuti koji rade na modelu usmjerenom na rješenje često će potaknuti svoje pacijente da nastave ponavljati svako praktično ponašanje koje je poboljšalo njihov život u prošlosti. Terapeut će često tražiti od pacijenta da odabere neka ponašanja koja mogu pomoći u poboljšanju problema i da ih implementira u svakodnevni život, počevši odmah. Terapeuti također mogu ponuditi ohrabrenje i potvrđivanje u obliku pohvale i komplimenata pacijentu. Može se pokušati eksperimentirati s ponašanjem, s ciljem pronalaženja novih ponašanja koja mogu pomoći u poboljšanju situacije pacijenta.
Mnogi vjeruju da je jedan od najučinkovitijih alata za postavljanje ciljeva koji se koriste u psihoterapiji usmjerenoj na rješenje ono što je poznato kao “čudesno pitanje”. Terapeut općenito postavlja ovo pitanje tražeći od pacijenta da zamisli da se jedne noći, dok čvrsto spava, događa nekakvo „čudo“ i kada se pacijent probudi, njegov problem je nestao iz njegovog života. Od pacijenta se traži da zamisli kako bi izgledao njegov život i kako bi se ponašao da se jednog jutra probudi i ustanovi da je problem riješen. Pacijentov odgovor na ovo pitanje često može ići daleko u pravcu pomoći mu da uspostavi pozitivna ponašanja koja na kraju mogu dovesti do velikih životnih promjena.