Liječenje hipohondrije može uključivati psihoterapiju, lijekove i edukaciju pacijenata. Kao i kod mnogih psiholoških problema, integracija prijatelja i obitelji u proces liječenja može biti korisna, jer ti ljudi mogu pomoći pacijentu da postigne ciljeve, ali i pružiti podršku. Možda neće biti moguće potpuno riješiti pacijentovu hipohondriju, ovisno o uzroku, ali pacijent može naučiti živjeti s njom i razviti brojne vještine suočavanja.
Osobe s hipohondrijom vjeruju da imaju jednu ili više ozbiljnih bolesti. Ponekad imaju simptome ili misle da ih imaju, a često imaju visoku razinu tjeskobe i brige. Viđenje smrti ili teške bolesti može kod bolesnika potaknuti hipohondriju, a može se razviti i kod osoba s postojećim bolestima, posebice depresijom. Neki pacijenti stalno razgovaraju s prijateljima i obitelji i sudjeluju u opsežnim istraživanjima bolesti, dok drugi mogu biti tajnoviti u vezi svojih strahova, brinući se zbog odbojnih komentara.
Psihoterapija za hipohondriju može uključivati redovitu terapiju razgovorom kako bi se raspravljalo o strahovima i njihovom podrijetlu te razvijalo vještine suočavanja. Kognitivna bihejvioralna terapija je uobičajen izbor, jer pacijentu može pružiti alate za rješavanje tjeskobe i straha izvan kliničarske ordinacije. Pacijenti će možda morati isprobati nekoliko terapijskih pristupa prije nego što pronađu onaj koji im odgovara. Neki ljudi moraju planirati pohađanje dugotrajne psihoterapije, iako se intervali između termina mogu s vremenom povećati kako se prilagode i počnu osjećati prednosti.
Ponekad pacijent može primati lijekove, obično prema uputama psihijatra. Visoka razina anksioznosti može biti problem, a uzimanje lijekova za smanjenje anksioznosti može pomoći pacijentima u liječenju hipohondrija, osobito u kombinaciji s terapijom. Drugi pacijenti imaju koristi od lijekova za liječenje depresije. Ovi recepti mogu ublažiti neravnotežu u mozgu koja pridonosi stresu i tjeskobi i pomoći pacijentima da razlikuju stvarne i zamišljene simptome i medicinske probleme.
Edukacija pacijenata je još jedna važna komponenta. Pružatelj zdravstvene skrbi može surađivati s pacijentom kako bi razgovarao o hipohondriji i kako ona funkcionira, te pružiti pacijentima alate za razlikovanje različitih izvora tjeskobe i njihovo prikladno upravljanje. Prijatelji i obitelj također mogu imati koristi od obrazovanja kako bi im pomogli u interakciji s pacijentom. Oni mogu biti poučeni o tehnikama podrške koje mogu koristiti kako bi pomogli osobama s hipohondrijom, u rasponu od pristanka da budu telefonski prijatelj s kojim će razgovarati kada se netko osjeća tjeskobno, do slijeđenja scenarija koji će pomoći osobi da riješi brige u sigurnom i podržavajućem okruženju.