Želučana premosnica i bandažiranje dvije su vrste barijatrijske kirurgije kojima se ljudi mogu baviti ako su morbidno pretili i žele smršaviti. Kod želučane premosnice, struktura želuca i probavnog trakta se trajno mijenja kako bi se želudac smanjio, radikalno smanjujući unos hrane. Želučano spajanje uključuje stavljanje trake na napuhavanje oko gornjeg dijela želuca kako bi se stisnuo, stvarajući mali džep za hranu. Ovaj postupak je reverzibilan i nosi manje opasnosti od želučane premosnice.
Pacijenti se mogu uzeti u obzir za barijatrijske operacije poput želučane premosnice i povezivanja ako imaju indeks tjelesne mase (BMI) iznad 40 i moraju izgubiti najmanje 100 funti (45 kilograma) kako bi postigli BMI u umjerenijem rasponu. Kirurgija može biti vrlo učinkovita za vrlo teške pacijente, ali nosi ozbiljne rizike o kojima bi pacijenti trebali razgovarati sa svojim kirurzima. Pacijenti će možda htjeti razgovarati o želučanoj premosnici i povezivanju kako bi dobili informacije o troškovima i prednostima svakog postupka.
Nekoliko različitih operacija spada pod okrilje “želučane premosnice”. U svim slučajevima, liječnik razdvaja želudac na dva dijela i ponovno spaja crijevo. Kirurzi obično spajaju želudac kako bi ga odvojili. Ovaj je postupak invazivan i pacijent može biti izložen riziku od komplikacija kao što su infekcija, ruptura na mjestu operacije ili pothranjenost povezana s promjenama u rasporedu probavnog trakta.
Želučano bandažiranje koristi fleksibilnu traku s mogućnošću prilagođavanja trake tijekom vremena kako pacijent gubi na težini, a želudac mijenja oblik. U ovom zahvatu kirurg koristi traku za stvaranje vrećice, ostavljajući vrećicu spojenu s donjim dijelom trbuha. Hrana polako prolazi kroz izlaz između dvije polovice želuca, ali mozak misli da je pacijent sit kada je gornja vrećica puna, te će poslati signal da prestane jesti. Želučane trake mogu otkazati ili uzrokovati komplikacije poput istjecanja želučanog sadržaja u abdomen.
I želučana premosnica i bandažiranje zahtijevaju opću anesteziju. Zahvat je moguće izvesti laparoskopskim tehnikama. To će smanjiti ožiljke i skratiti vrijeme zacjeljivanja. Nakon operacija želučane premosnice i bandažiranja, pacijenti idu na tekuću dijetu kako bi se želudac prilagodio prije nego što pređu na meku krutu hranu i na kraju prošire dijetu na čvršću krutu hranu. Potrebne su trajne promjene u prehrani, a programi mršavljenja su uspješniji ako i pacijent vježba nakon operacije.