Bihevioralna psihoterapija je oblik terapije koji nastoji utvrditi korijenske uzroke određenih ponašanja. Terapijske sesije obično analiziraju pacijentove emocionalne i intelektualne percepcije kako bi se razvilo razumijevanje okidača nepoželjnog ponašanja. Psihoterapeut i pacijent mogu ispitati obrasce ponašanja – zašto i kada se pojavljuju – u tjednim sesijama. Tijekom bihevioralne psihoterapije, pisani zapis obrazaca ponašanja može pomoći u određivanju stanja koja pokreću određena ponašanja. Tijekom sesija bihevioralne psihoterapije obično se razvijaju i primjenjuju tijekom svakodnevnih aktivnosti tehnike za poticanje poboljšanja prema poželjnim obrascima ponašanja.
Analiza emocionalnih i kognitivnih obrazaca općenito će pružiti uvid u uzroke pacijentovog nepoželjnog ponašanja. Psihoterapeut može ponuditi povratne informacije podrške dok pacijent dijeli situacije koje su mogle dovesti do neželjenog ponašanja. Kroz svjesnost o tome kako se pacijent osjeća i razmišlja, terapijske rasprave mogu izazvati pacijenta da preoblikuje te osjećaje i misli kako bi napravio drugačiji izbor ponašanja.
Kada pacijent sudjeluje u bihevioralnoj psihoterapiji, terapeut može nastojati utvrditi kako njegovo okruženje potiče neželjena ponašanja. Rasprave tijekom sesija obično se usredotočuju na ponašanja povezana s uočenim problemima u pacijentovom životu. Sesije se mogu razvijati oko utvrđivanja uzročno-posljedičnih odnosa između unutarnjih ili vanjskih podražaja i nečega što pacijent radi. Nakon identificiranja problema i uzročnih učinaka, rasprava se može pomaknuti na razvoj i primjenu tehnika za prevladavanje negativnih obrazaca ponašanja.
Obrasci ponašanja i porijeklo u kontekstu svakodnevnih aktivnosti obično su izraženiji. Praćenje tih obrazaca i aktivnosti moglo bi biti korisno u razvoju tehnika koje mijenjaju ponašanja. Neki psihoterapeuti obično započinju s popisom ponašanja i mogućih okolišnih pokretača identificiranih tijekom sesija. Općenito, psihoterapeut može pacijentu predložiti tehnike koje treba primijeniti koje zamjenjuju prethodne odgovore koji su nekada bili norma, ali nisu završili povoljno.
Opći cilj bihevioralne psihoterapije je zamijeniti neželjene obrasce ponašanja poželjnijim. Da bi se postigao ovaj cilj, terapijske sesije mogu napredovati u prakticiranje različitih tehnika sve dok poželjno ponašanje ne postane prirodno. Cilj nije kontrolirati vanjske podražaje. Umjesto toga, terapijske sesije nastoje razjasniti korelaciju između ponašanja i pokretača. U konačnici, pacijent može naučiti kako slijediti ponašanje koje obogaćuje njegova životna iskustva.
Ponekad stanje mentalnog zdravlja pokreće obrasce ponašanja koji se odnose na okolinu pacijenta. Većina ljudi koji imaju mentalno zdravlje mogu patiti od poremećaja raspoloženja ili anksioznog poremećaja. Ako su obrasci ponašanja rezultat mentalnog zdravlja, to može zahtijevati intenzivnu bihevioralnu psihoterapiju za dijagnosticiranje stanja.