Terapijske igre osmišljene su za rješavanje određenih psiholoških problema kroz strukturirane scenarije igre. Ove igre se najčešće koriste s djecom, ali verzije mogu koristiti i odrasli. Neke se terapeutske igre koriste u formalnom kliničkom okruženju i temelje se na formalnom psihološkom istraživanju. Druge sorte su dostupne kao potrošački proizvodi i općenito ih znanstvena zajednica nije ocjenjivala. Terapija igricama može se koristiti kako bi se pacijentima omogućilo rješavanje problema ili za poticanje određenih vrsta ponašanja.
Jedna od najvažnijih primjena terapijskih igara je olakšavanje komunikacije s djecom. Djeca se često lakše izražavaju i komuniciraju kroz igru nego kroz formalniji razgovor. Neke igre iskorištavaju tu činjenicu i osmišljene su kako bi olakšale komunikaciju osjećaja ili iskustava koja bi inače djeci bilo teško izraziti i koja djeca možda ne bi ni svjesno razumjela.
Formalna terapija igrom često uključuje elemente igre uloga. Psiholozi mogu koristiti pažljivo strukturirane igre i scenarije kako bi izazvali osjećaje o traumatskim iskustvima kao što su zlostavljanje ili raspad obitelji. U mnogim slučajevima ove igre omogućuju interakciju nekoliko djece pod promatranjem jer djeca obično slobodnije komuniciraju jedni s drugima nego s odraslima, osobito nepoznatim odraslim osobama.
U nekim slučajevima psiholozi mogu koristiti terapijske igre kako bi poučili vještine suočavanja ili ublažili neke destruktivne obrasce ponašanja. Igre su razvijene i korištene u kliničkom okruženju kako bi se smanjio utjecaj poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD). Ovo stanje otežava učenicima da zadrže fokus na bilo kojem određenom zadatku ili objektu. Terapeutske igre su s određenim uspjehom korištene za osposobljavanje djece da se bolje usredotoče, koristeći progresivni sustav izazova i nagrada.
Druge terapeutske igre osmišljene su kako bi omogućile djeci da se nose s drugim specifičnim psihološkim potrebama i problemima. Neke igre djeci olakšavaju i prihvaćaju izražavanje ljutnje koju inače ne bi mogli obraditi. Igre mogu omogućiti djeci da nauče vještine za nošenje sa stresom ili izgradnju samopouzdanja zamišljanjem, a zatim crtanjem unutarnjih simbola snage.
Roditelji se također mogu odlučiti za odabir terapijskih igara s tržišta za korištenje s djecom. Ove igre su manje pažljivo istražene od igara koje se koriste u formalnom terapijskom okruženju, ali ipak mogu donijeti prednosti. Igre ove vrste osmišljene su za rješavanje širokog spektra osobnih problema i problema u ponašanju. Neki su namijenjeni podučavanju samopoštovanja, drugi su namijenjeni poboljšanju empatije ili pažnje.