Veza između metoklopramida i tardivne diskinezije (TD) jedna je od lijekova i ozbiljnih nuspojava. Metoklopramid ima nekoliko različitih primjena kao antiemetik i kao gastroprokinetik. Dugotrajna uporaba ili visoke doze ovog lijeka povezani su s povećanim rizikom od razvoja TD, poremećaja koji rezultira ponavljajućim, nevoljnim pokretima tijela. Kao rezultat veze između metoklopramida i tardivne diskinezije, Uprava za hranu i lijekove Sjedinjenih Država preporučuje da se metoklopramid koristi kraće od 12 tjedana, osim ako se vjeruje da je korist veća od rizika od TD. U Sjedinjenim Državama, metoklopramid se prodaje pod robnim imenima Reglan® i Metozolv ODT®.
Metoklopramid se prvenstveno koristi za liječenje gastrointestinalnih poremećaja te za sprječavanje mučnine i povraćanja. Bolesnici s dijabetesom mogu uzimati ovaj lijek za liječenje gastropareze jer povećava kontrakcije crijeva i želuca, ublažavajući simptome poput žgaravice i gubitka apetita. Metoklopramid se također daje osobama s gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB) jer smiruje žgaravicu, dopuštajući ozljedama jednjaka vrijeme da zacijele.
Kemoterapija i pacijenti nakon operacije mogu uzimati ovaj lijek kako bi spriječili mučninu i povraćanje. Također se može prepisati osobama koje pate od upornih štucanja i vaskularnih glavobolja. Ovaj se lijek ponekad primjenjuje tijekom operacije radi zaštite od aspiracije tekućine u pluća.
Pacijentova doza metoklopramida ovisi o zdravstvenom stanju koje se liječi. Dostupan je kao tableta, otopina ili sirup. Uobičajene nuspojave uključuju pospanost i vrtoglavicu.
Sada je poznato da postoji veza između visokih doza i dugotrajnog liječenja metoklopramidom i tardivne diskinezije. Rizik od razvoja TD tijekom uzimanja metoklopramida povećava se ako se lijek uzima dulje od tri mjeseca. TD je poremećaj karakteriziran nevoljnim pokretima, obično donjeg dijela lica, kao što su grimase, šmrakanje usana i izbočenje jezika. Pacijenti s TD-om također mogu osjetiti stiskanje i nabiranje usana te brzo treptanje oka.
Mehanizam djelovanja metoklopramida i tardivne diskinezije nije u potpunosti shvaćen. Vjeruje se da je TD posljedica preosjetljivosti na dopamin izazvane neurolepticima i da metoklopramid utječe na razinu dopamina kod pacijenta. TD se ponekad pogrešno dijagnosticira kao mentalni, a ne neurološki poremećaj, što rezultira da pacijent dobiva neuroleptike ili antipsihotike koji samo pogoršavaju problem.
Kao rezultat ove povezanosti metoklopramida i tardivne diskinezije, najnižu moguću učinkovitu dozu treba koristiti manje od 12 tjedana kako bi se smanjio rizik za bolesnika. Ako se TD ipak razvije, prva mjera je prestanak uzimanja metoklopramida. Simptomi se mogu nastaviti unatoč povlačenju mjesecima i godinama ili mogu biti trajni.
Bolesnici koji uzimaju metoklopramid trebaju biti oprezni zbog znakova TD. Grimase lica, pokreti prstiju i njihanje čeljusti simptomi su poremećaja. Guranje jezikom i ponavljano žvakanje ili šmrakanje usana također su česti.
Rana dijagnoza i trenutno povlačenje metoklopramida mogu preokrenuti stanje, ali je također moguće da se simptomi pogoršaju i nikada ne popuštaju.
TD je ozbiljna nuspojava drugih lijekova osim metoklopramida. Obično ga uzrokuju lijekovi koji se nazivaju neuroleptici i stariji antipsihotici poput klorpromazina i haloperidola. Noviji antipsihotici imaju manje šanse za razvoj TD, ali nisu bez rizika. Kao i kod metoklopramida, šansa za razvoj TD ovisi o dozi i duljini vremena u kojem je pacijent uzimao lijek. Poznato je da se TD javlja nakon uzimanja bilo kojeg od ovih lijekova samo šest tjedana.