U određenim kršćanskim krugovima dar iscjeljivanja definira se kao iscjeliteljske moći koje je Bog dao pojedincu. Među raznim metodama iscjeljivanja, ovaj dar se naširoko smatra nadnaravnim porijeklom i uvelike se oslanja na vjeru i praktičara i primatelja. Ponekad se naziva iscjeljivanje vjerom, a smatra se da dar iscjeljivanja liječi fizičke, emocionalne i duhovne bolesti.
Na osnovnoj razini, iscjeljivanje se odnosi na vraćanje tijela, uma ili duha u prirodno stanje zdravlja. Prema nekim kršćanima, dar ozdravljenja Bog može prenijeti odabranim vjernicima. Do iscjeljenja, dakle, dolazi putem raznih mističnih sredstava, proricanih Božjom rukom i isporučenih kroz vodič praktikanta.
Često se navodi nekoliko biblijskih stihova kao temelj i teorija za dar iscjeljivanja. Postoje odlomci u 1. Korinćanima, na primjer, koji govore da se Bog može očitovati u jednoj osobi za dobrobit svih ljudi. Jedno poglavlje u Jakovljevoj knjizi odnosi se na moć molitve i vjere da dovedu do čudesnog ozdravljenja. Knjige po Marku, Luki i Djela sadrže priče o duhovnom iscjeljenju na djelu.
Pojedinci prožeti darom iscjeljivanja mogu poduzeti bilo koji broj radnji kako bi olakšali proces ozdravljenja. Molitva je najčešća. Oni također mogu liječiti govorom, prenošenjem Božjih poruka kako bi popravili stanje ili izvoditi čin koji se tradicionalno naziva polaganjem ruku. Ovo se smatra božanskim oblikom iscjeliteljskog dodira, u kojem primatelj dara iscjeljivanja polaže svoje ruke na oboljelog pojedinca i na taj način pokreće proces ozdravljenja.
Ova metoda liječenja na svakoga djeluje drugačije. Vjernici naglašavaju da nadaren pojedinac ne bira hoće li izliječiti bolesnu osobu; to je Bog. Kao što Isus nije izliječio sve one koji su bili u bolu ili patnji dok je bio živ, oboljele osobe se obično podsjećaju da je izbor ozdravljenja u konačnici prepušten Bogu. Praktičar je samo posuda kroz koju djeluje božansko.
Oni koji su opunomoćeni darom iscjeljivanja koriste ovu praksu u brojnim okruženjima. Pretežno rade u crkvama i drugim vjerskim organizacijama i rutinski posjećuju bolesne pacijente u bolnici ili u ustanovama za dugotrajnu skrb. Neki obavljaju službe iscjeljivanja, sastaju se s pojedincima kojima je potrebna božanska intervencija.