Phellinus linteus, također poznat kao mesima ili papkasta gljiva, vrsta je gljive koja se tradicionalno koristila kao lijek protiv raka. Preliminarne medicinske studije sugeriraju da ova gljiva može učinkovito ubiti kancerogene stanice bez oštećenja drugih stanica u organizmu. Iako je potrebno više studija kako bi se utvrdila njegova učinkovitost, početni rezultati obećavaju. Ova se gljiva također tradicionalno koristi za liječenje gastrointestinalnih problema.
Nedavne medicinske studije pokazale su da Phellinus linteus može biti učinkovit u liječenju raka. Ima potencijal suzbiti rast tumora i može spriječiti metastaziranje raka ili širenje na druge dijelove tijela. Kemikalije u ovoj gljivi otrovne su za stanice raka, ali ne oštećuju normalne stanice. Vjeruje se da su učinkoviti protiv raka pluća, dojke, prostate i kože te se mogu sigurno koristiti za dopunu ili poboljšanje učinkovitosti tradicionalnih tretmana raka.
Anegdotski dokazi sugeriraju da bi Phellinus linteus mogao biti odgovoran za iznenadnu i spontanu regresiju brojnih vrsta raka. Pacijenti s dijagnozom raka pluća i kože povremeno su pokazali potpuni oporavak, vjerojatno zbog upotrebe Phellinus linteus. Iako je potpuni oporavak iznimno rijedak, čini se da liječenje Phellinus linteusom nema štetnih učinaka, tako da uzimanje ovog lijeka zajedno s drugim tretmanima raka nije vjerojatno da će naštetiti pacijentu.
Liječenje s Phellinus linteus može se dati i kao pojačivač imuniteta. Pokazalo se da uvelike povećava aktivnost bijelih krvnih stanica, što može pomoći u borbi protiv bolesti i infekcija. Ova gljiva je također poznata kao antioksidans, tvar koja povećava imunološku funkciju.
Čirevi na ustima i želucu mogu se liječiti s Phellinus linteus. Može smanjiti oticanje i povećati imunološku funkciju kod ovih bolesti, pomažući vlastitom imunološkom sustavu da se učinkovito bori protiv poremećaja. Protuupalna svojstva gljive mogu smanjiti oticanje i na drugim dijelovima tijela.
Medicinska svojstva Phellinus linteusa stoljećima su poznata liječnicima iz Koreje, Japana, Kine i susjednih zemalja. Iako se ova gljiva već dugo koristi u medicini, tek 1990-ih i 2000-ih počela su ispitivanja kako bi se utvrdila njezina učinkovitost i mehanizam djelovanja u liječenju raznih poremećaja. Od 2011. godine nije prihvaćen kao službeni tretman za bilo koje stanje, iako se medicinski stručnjaci nadaju da će daljnje studije potvrditi njegova svojstva u borbi protiv raka.