Transpersonalna psihoterapija je grana psihologije koja pokušava liječiti mentalne poremećaje i probleme u ponašanju promatrajući pojedince kao duhovna bića ili duše koje posjeduju osobine i motivacije izvan našeg potpunog razumijevanja u normalnom fizičkom području. Psihologija, u pravilu, koristi čvrsto utemeljene tehnike u modificiranju ponašanja kroz analizu mentalnih stanja i liječenje lijekovima koji ne zahtijevaju priznanje svijesti izvan fizičkog svijeta. To čini transpersonalnu psihoterapiju jedinstvenom granom discipline, budući da u svoju praksu uključuje uvjerenja svih svjetskih religija. Dok područje transpersonalne psihologije postoji od svog početka ranih 1970-ih, revidirani interes za New Age i holističke metode liječenja mentalnih bolesti od 2011. povećao je interes za transpersonalnu psihoterapiju.
Prednosti psihoterapije mogu obuhvatiti šire promjene u životu pojedinca kada se primjenjuju transpersonalni pristupi, budući da metoda pokušava uključiti liječenje onoga što se naziva Esencijalno Ja. Ovo je holistička definicija pojedinca, koja kaže da je netko više od zbroja njegovih ili njezinih fizičkih stanja tijela, uma i okoline u kojoj živi. Dok su ciljevi psihoterapije općenito dovesti pojedinca u usklađenost s njegovim ili njezinim međuljudskim okruženjem tako da osoba može normalno funkcionirati u društvu, transpersonalna psihoterapija umjesto toga zauzima širi stav da se postojanje pojedinca proteže izvan onoga što je lako očito.
Velik dio prednosti psihoterapije iz transpersonalne perspektive proizlaze iz istočnjačkih filozofija poput budizma i jogijskih tradicija koje potječu iz Indije. Ovi sustavi vjerovanja uče da su ljudska bića i fizički i duhovni entiteti koji prolaze kroz produljeni put transformacije podizanja svijesti koja možda nije uvijek u skladu sa svakodnevnom stvarnošću. Praksa tradicionalne psihologije može, stoga, biti u sukobu s transpersonalnim pristupom ako uključuje tradicionalne metode uvjetovanja nasuprot metodama podizanja svijesti koje su temeljne za transpersonalnu psihoterapiju.
Gdje se tradicionalna terapija usredotočuje na znanstveno utemeljeni uzročno-posljedični pogled na mentalna stanja, transpersonalni pristup promatra svijest u terminima energetskih stanja. To području transpersonalne psihoterapije daje širi raspon metoda i tehnika od kojih se može birati u savjetovanju pojedinaca. Njegov fokus je na razlici između toga što je društvo poučilo pojedincima da vjeruju da jesu i tko stvarno jesu ili imaju potencijal postati. Zbog svog većeg opsega, transpersonalni pristup uzima u obzir pretpostavke izvučene iz mnogih religija, kao što je nagon da svi pojedinci traže konačnu istinu i slobodu, te pronađu postojanje izvan ograničenja vlastitog ega.
Među vrstama psihoterapije koje transpersonalni pristup često uključuje u svoju praksu su hipnoza, koja se koristi u tradicionalnoj psihoterapiji; Meridian Tapping, koji uključuje nekoliko različitih oblika energetske terapije kao što su akupunktura i terapija polja misli (TFT); i transcendentalne meditacije. Ključ za korištenje svih ovih metoda kada vas vodi terapeut ili praktičar holističke medicine je razumijevanje u transpersonalnoj psihoterapiji da su terapeut i klijent jednaki. Ovo je bitno jer se premisa za takvu terapiju temelji na ideji Carla Junga o kolektivnom nesvjesnom, odnosno konceptu da su na razini čiste svijesti sva bića ujedinjena u jedno, gdje je prosudba nebitna, a empatija mora biti kamen temeljac svih interakcija.