Terapija kisikom je alternativni tretman koji može biti učinkovit u liječenju raka. Vodikov peroksid ili ozon, O3, unose se u tijelo u svrhu oslobađanja kisika. Smatra se da dodatni kisik u tijelu uništava stanice raka, jer te stanice koriste kisik na različite načine od normalnih stanica. Trenutna znanstvena istraživanja ne zagovaraju ovaj oblik liječenja raka zbog ozbiljnih nuspojava, iako je nekoliko studija pokazalo da terapija kisikom može smanjiti nuspojave uzrokovane drugim lijekovima protiv raka.
Postoji nekoliko različitih načina na koje se terapija kisikom za rak može nastaviti. Razrijeđena otopina vodikovog peroksida može se nanijeti izravno na rane kože, ubrizgati izravno u venu ili uzeti oralno. Plin ozon se može pomiješati s tekućinama ili zrakom i zatim unijeti u tijelo. Plin je moguće ubrizgati kroz tjelesne otvore, ispod kože ili izravno u mišić.
Medicinski istraživači vjeruju da postoji potencijal za korištenje kisikove terapije za rak zbog načina na koji stanice raka koriste kisik u usporedbi sa zdravim stanicama. Rad na metabolizmu stanica raka još uvijek traje, ali je utvrđeno da visoke razine kisika uzrokuju mnoge fiziološke promjene u stanici, promjene koje mogu zaustaviti širenje raka i ubiti tumorske stanice.
Konkretno, pokazalo se da je terapija kisikom za rak učinkovita u smanjenju štete uzrokovane drugim lijekovima protiv raka. Mnogi lijekovi koji se koriste u liječenju raka mogu ozbiljno oštetiti druge organe; cisplatin, na primjer, može oštetiti bubrege. Kada je liječenje lijekovima bilo upareno s liječenjem ozonom u nekim studijama, toksične nuspojave lijekova su se smanjile.
Neki od nedostataka terapije kisikom za rak uključuju nedostatak znanstvenih dokaza i moguće nuspojave. Trenutno ne postoji znanstveni dokaz koji podržava korištenje terapije kisikom. Istraživači su mislili da problem može biti nemogućnost da se visoke koncentracije kisika dođu do stanica raka, jer se kod trenutnih tretmana kisik širi po cijelom tijelu.
Postoje i ozbiljne nuspojave koje su izravno povezane s unosom visokih razina spojeva koji oslobađaju kisik u tijelo. Vrsta otopine vodikovog peroksida koja se koristi, obično za hranu, može sadržavati do 35% vodikovog peroksida; ova koncentracija je više od 10 puta veća od količine odobrene za upotrebu na koži, 3% otopine. Konzumiranje vodikovog peroksida za hranu kao dio terapije kisikom za rak može uzrokovati povraćanje, pečenje želuca i grla te sljepoću. Nekoliko smrtnih slučajeva povezano je s terapijama kisikom.