Pitanje funkcionira li rehabilitacija od ovisnosti ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su vrsta i duljina ovisnosti, trajanje rehabilitacijskog programa i kakve se vrste dugoročne podrške pružaju ovisniku koji se oporavlja. Nedovoljno se istraživanja bavilo evaluacijom, u kontroliranom okruženju, programa u međusobnoj usporedbi. Stoga su neobrađene brojke nepouzdane, ali upućuju na to da ovisnici rijetko odustaju bez ikakvog recidiva. Većina ovisnika ima potencijal za oporavak.
Sve se studije slažu da što dulje ovisnik sudjeluje u programu liječenja, to je vjerojatnije da rehabilitacija od droge djeluje. Stoga je logično da doživotna predanost oporavku, kako nalaže filozofija programa od 12 koraka, pomaže ovisniku da održi zavjet apstinencije. Također, kada je cilj ovisnika potpuna apstinencija, rehabilitacija od droge djeluje bolje nego za one koji vjeruju da je umjerenost prihvatljiv cilj.
Iz nekog razloga, čini se da postoji skok u uspjehu oporavka nakon tri mjeseca. Mnogi intenzivni, bolnički programi nude stambeno liječenje do tri mjeseca. U ovakvoj vrsti podrške, okruženja bez droga, ljudi mogu lakše prijeći na sami život. Kada rezidencijalna potpora traje samo mjesec dana, stope uspješnosti padaju. Suradnja obitelji, prijatelja i poslodavaca ključna je za dobro funkcioniranje rehabilitacije od ovisnosti.
Istraživači su otkrili da je najmanje učinkovita metoda odvikavanja od droga kratkoročna detoksikacija. Ovakav intervencionistički tretman, gdje ovisnik ostaje u bolnici 3-10 dana dok se fizički povuče od droge, ne djeluje. Iako je ovo skup tretman, čini se da oni koji prolaze kroz privremenu apstinenciju, tjedan ili dva, nemaju veću vjerojatnost da će ući u dugotrajni oporavak od onih koji se uopće nisu povukli.
Podacima izravno iz komercijalnih centara za odvikavanje od droga treba pristupiti sa skepticizmom, jer te tvrtke nastoje prodati svoj proizvod. Neke cijenjene ustanove imaju stopu rehabilitacije od droge od 75-87%, što je neobično visoko. Čini se da je prosjek svih vrsta programa za sve droge ispod 50% za one koji uspješno završe program. Ovaj broj ne uzima u obzir veliki broj ljudi koji su napustili dobrovoljno liječenje, za koje se može reći da nisu uspjeli.
Neki znanstvenici smatraju da se 15% ovisnika može oporaviti uz vrlo malu potporu, no to je uvijek sporno. Jednom kada priznaju svoju ovisnost, možda će moći prekinuti svoju naviku bez ulaska u program, ali ih je teško istražiti. Vjerojatno se radi o ovisnicima u ranoj fazi uspostavljanja rutine ovisničkih misli i ponašanja. Važno je shvatiti da kod alkoholičara 90% njih ima recidiv barem jednom u prve četiri godine oporavka. Na kraju nastavljaju s uspjehom i pokazuju da uporna rehabilitacija od droga može djelovati.