Porijeklom iz Kine, biljka žižula sada raste na mjestima diljem svijeta koji uključuju Bliski istok, sjevernu Afriku, južnu Europu i jugozapad Sjedinjenih Država. Biljka žižula daje plodove žižule, bobice koje imaju slična svojstva kao smokve, datule i grožđice. Plod ove biljke koristi se kao biljni lijek više od 2,000 godina u tradicionalnoj kineskoj medicini. Danas se voće još uvijek koristi u kineskoj i korejskoj medicini i kontinuirano se istražuje na Zapadu.
Plod žižule najčešće se koristio kao demulcent, tvar koja smiruje upaljenu ili ozlijeđenu kožu. Osim što liječi čireve, čireve i ogrebotine, žižula pomaže u liječenju unutarnjih bolova i upala. Ekstrakcije i paste napravljene od voća obično se pojavljuju u kapima za kašalj i pastilama protiv grlobolje. Osim toga, od voća se prave umirujući čajevi.
Plod žižule nudi mnoge tretmane za probavne probleme. Ne samo da voće pomaže u probavi, već se vjeruje da pomaže u liječenju gubitka apetita i proljeva. Plod uništava bakterije u crijevnom traktu. Vjeruje se da voće žižule jača jetru, pa ga Kinezi obično koriste za liječenje hepatitisa i ciroze jetre. Osim toga, žižula podržava funkciju slezene.
Osim što pomaže u procesu probave, plod žižule ima medicinske svrhe koje su primjenjive na probleme mentalnog zdravlja i promicanje općeg zdravlja. Plod djeluje kao blagi sedativ; stoga se često koristi za liječenje osoba koje su razdražljive ili histerične. Oni koji pate od kronične nervoze cijenit će sedativne osobine žižule, koje djeluju umirujuće na ljude koji jedu voće. Plod žižule djeluje i kao antioksidans, pomaže u povećanju snage i izdržljivosti, daje energiju, ublažava alergije i poboljšava metabolizam.
Suvremena medicinska istraživanja uključuju moguće medicinske upotrebe ploda žižule koje uključuju liječenje leukemije, raka i HIV-a. Dokazano je da ekstrakti žižule na bazi vode potiskuju stanice leukemije K562 u ljudskom tijelu. Eksperimenti u liječenju raka i HIV-a nastaju iz betulinske kiseline koja je u izobilju u plodu žižule.
Betulinska kiselina smanjuje aktivnost melanoma jer uzrokuje apoptozu, što je programirana smrt stanica. Betulinska kiselina također je pomogla u ubijanju nemelanomskih stanica poput onih koje se nalaze u tumorima mozga. Betulinske kiseline u sprezi s acil derivatima dihidrobetulinske kiseline potaknule su značajnu anti-HIV aktivnost.