Tetraciklin je antibiotik koji se može propisati za liječenje nekih vrsta rozacee, stanja koje uzrokuje crvenilo, iritaciju i oticanje lica. Općenito je učinkovit u smanjenju upale nakon jednog do dva mjeseca, ali općenito ne smanjuje crvenilo i nije ljekovit. Doksiciklin je derivat tetraciklina koji se najčešće propisuje za rozaceu.
Postoje četiri podvrste rosacee, koje se mogu progresivno pogoršavati ako se ne liječe. Podtip 1 uzrokuje crvenilo koje može podsjećati na opekline od sunca, ali ne i upalu. Podtip 2 uzrokuje oticanje i pustule slične aknama na licu. Podtipovi 3 i 4 uzrokuju jako oticanje nosa i na kraju iritaciju oka. Korištenje tetraciklina za rozaceu često je učinkovito u smanjenju oteklina i pustula nalik aknama podtipa 2, ali ne liječi simptome drugih podtipova.
Uzimanje tetraciklina za rozaceu djeluje prvenstveno izravnim smanjenjem upale, a ne ubijanjem bakterija. Za razliku od pustula kod akni, koje se također mogu liječiti tetraciklinom, pustule uzrokovane rozaceom općenito ne sadrže bakterije. Tetraciklin, međutim, smanjuje oticanje tako što održava male krvne žile na licu netaknutima i smanjuje osjetljivost kože.
Tetraciklin za rozaceu obično počinje s dozom od oko 100 miligrama dva puta dnevno. Ako taj tretman dovede do značajnog poboljšanja nakon jednog ili dva mjeseca, doza se može smanjiti na jednu dnevnu tabletu s produljenim oslobađanjem od 40 miligrama. Ova doza je poznata kao protuupalna doza ili sub-antimikrobna doza, jer nije dovoljna za ubijanje bakterija, ali je obično učinkovita u održavanju upale. Alternativno, nakon što je upala pod kontrolom, liječnik može propisati lokalni antibiotik koji se nanosi izravno na kožu.
Protuupalna doza ili lokalni antibiotik su poželjniji kada je to moguće jer je manja vjerojatnost da će pacijenti na nižoj dozi tetraciklina za rozaceu imati nuspojave, poput proljeva ili osjetljivosti na svjetlo, nego oni na višoj dozi. Dodatno, prevalencija tetraciklina i derivata tetraciklina za liječenje bakterijskih infekcija dovela je do toga da su neki sojevi bakterija postali rezistentni na te lijekove. Smanjenje broja pacijenata na ovim lijekovima unutar populacije pomaže lijekovima da dulje ostanu učinkoviti.