Kao i drugi članovi skupine nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), Voltaren® se općenito koristi oralno za liječenje upale, boli i groznice, dijelom kroz svoju selektivnu inhibiciju ciklooksigenaze tipa jedan i tipa dva. Negativne reakcije na ovaj lijek mogu se povećati u učestalosti i ozbiljnosti kako se duljina liječenja i razina doze povećavaju, zbog čega je preporučljivo koristiti najnižu moguću razinu doziranja u najkraćem vremenskom razdoblju za učinkovito liječenje simptoma. Brojni čimbenici mogu utjecati na odgovarajuću dozu Voltarena®, kao što su dob pacijenta, zdravlje jetre, funkcija bubrega, trenutni režim liječenja i stanje koje treba liječiti.
Kada se Voltaren® koristi za liječenje boli, ukočenosti i upale teškog osteoartritisa, preporučena početna doza Voltarena® za odrasle je 100 do 150 mg na dan u dvije do tri podijeljene doze. U liječenju reumatoidnog artritisa preporučuje se veća početna dnevna doza Voltarena® od 150 do 200 mg, također u podijeljenim dozama, kako bi se smanjio rizik od gastrointestinalnih nuspojava. Za pacijente koji primaju ovaj lijek za liječenje ankilozirajućeg spondilitisa, početnu dozu Voltarena® od 100 do 125 mg treba dati u četiri podijeljene doze svaki dan, uz dodatnu dozu održavanja od 25 mg prije spavanja ako je potrebno. Početna doza Voltarena® ili učestalost doziranja mogu se povećati nakon prvog tjedna terapije ako početna doza nije dovoljna za kontrolu simptoma.
Iako je moguće da pedijatrijski, gerijatrijski ili oslabljeni bolesnici mogu zahtijevati niže razine ovog lijeka, od 2011. nije provedeno konačno istraživanje o prilagodbi doze u tim populacijama. Dok bolesnici sa smanjenom funkcijom jetre mogu imati koristi od nižih početnih doza, trenutno ne postoje preporuke za doziranje Voltarena® u bolesnika s jetrenom insuficijencijom. Bolesnici sa smanjenom funkcijom bubrega vjerojatno neće zahtijevati niže doze zbog smanjenog klirensa lijeka iz krvotoka, ali bi trebali primiti najnižu moguću dozu kako bi se smanjio rizik od daljnjeg oštećenja bubrega.
Interakcije s lijekovima Voltaren® predstavljaju značajan rizik, zbog čega je potrebna pažljiva procjena postojećih i novih tretmana kod svih pacijenata koji koriste lijek. Bolesnici koji se liječe antikoagulansima trebali bi redovito provoditi hematološke pretrage kako bi se utvrdili učinci svih prilagodbi doze Voltarena® na agregaciju trombocita. Varfarin, metotreksat, inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), furosemid, ciklosporin, litij i lijekovi koji utječu na razinu jetrenih enzima citokroma P450 2C9 nikada se ne smiju kombinirati s Voltarenom®. Bolesnici s teškom astmom ili koji su doživjeli astmatične reakcije na lijekove aspirinskog tipa također bi trebali izbjegavati liječenje Voltarenom®, jer to može ukazivati na povećan rizik od ozbiljnih bronhospazmičkih događaja.
Voltaren® je oblik robne marke lijeka diklofenak, lijeka (NSAID) poznatog kao 2-(2,6-dikloranilino) feniloctena kiselina. Bolesnici bi trebali pažljivo razmotriti korisnost liječenja nesteroidnim protuupalnim lijekovima u odnosu na alternativne lijekove, budući da ti lijekovi predstavljaju značajne zdravstvene rizike. Te nuspojave uključuju srčani udar, moždani udar, kardiovaskularnu trombozu, katastrofalno unutarnje krvarenje, visoki krvni tlak, kongestivno zatajenje srca, gastrointestinalnu perforaciju, teško oštećenje bubrega, teško oštećenje jetre, smrtonosna stanja kože i anafilaksiju.