“U slučaju nužde” je pripremni protokol koji navodi podatke za kontakt za hitne slučajeve pomoću akronima “ICE”. Britanski djelatnik hitne pomoći započeo je koncept 2005. Svatko može odabrati da navede svoje kontakte za “u slučaju nužde” na aplikaciji za mobilni telefon ili kod liječnika ili bolnice.
Popis kontakata osobe koriste djelatnici hitne pomoći kako bi obavijestili prijatelje i rodbinu o životno opasnoj situaciji. Popis poziva “u slučaju nužde” iznimno je koristan ako osoba padne u nesvijest ili ne može odgovoriti. Možda će biti potrebno odobrenje za operaciju i održavanje života. Osim toga, ako osoba umre kao posljedica nesreće ili prirodne katastrofe, hitne službe imaju način obavijestiti sljedećeg živog rođaka.
Mnoge bolnice, liječnici, vatrogasne postaje, policijske uprave i djelatnici hitne pomoći educirani su o programu “u slučaju nužde”. Popis kontakata sadržan u imeniku mobilnog telefona, osobnom digitalnom asistentu ili dnevnom mjeraču vremena može se koristiti kako bi se locirala odgovarajuća osoba za poziv. Ovi dijelovi osobne imovine obično se traže kada se lociraju ili otkriju žrtve nesreće. Kada su podaci za kontakt označeni slovima “ICE” ili imaju “u slučaju nužde” pored imena, osoblje hitne pomoći ostaje bez sumnje.
Program nije bez kritika. Prvo, pretpostavlja se da svi pohranjuju kontaktne podatke za hitne slučajeve u mobitel. Iako ih može biti malo, neki ljudi odlučuju ne nositi mobitele. Drugi možda neće moći priuštiti troškove kupnje i korištenja povezane s vlasništvom mobitela. Također postoji mogućnost da će kontakt podaci sadržani u korisnikovom mobitelu biti zastarjeli ili netočni.
To će se najvjerojatnije dogoditi kada vlasnici mobitela nadograde ili mijenjaju model telefona. Mogu odgoditi prijenos podataka o kontaktu sa starog telefona na novi. Iako je program potaknuo proizvođače mobitela da u softver ugrade oznaku “ICE”, neki vlasnici je možda neće koristiti ili čak biti svjesni njenog značaja. Ako je vlasnik proaktivan u održavanju trenutačnog popisa poziva “u slučaju nužde” na svom telefonu, oni koji su navedeni kao kontakti možda neće uvijek cijeniti da su njihovi osobni podaci lako dostupni strancima.
Ostale kritike programa “ICE” uključuju činjenicu da osoblje hitne pomoći nema uvijek priliku pregledati popis kontakata na mobitelu. Nekoliko bolničkih područja zabranjuje korištenje mobilnih telefona zbog činjenice da bežični signali ometaju medicinsku opremu. U teškim situacijama možda neće biti vremena za lociranje telefona, a kamoli da ga odnesete u bolničko područje gdje je uporaba mobitela dopuštena. Također uvijek postoji mogućnost da će vlasnik staviti kod za zaključavanje na svoj telefon kako bi spriječio neovlašteno korištenje.