Adenovirusna genska terapija je znanstvena tehnika koja se koristi za liječenje genetskih poremećaja. Djeluje tako što zamjenjuje ili nadopunjuje abnormalni genetski materijal normalnim genetskim materijalom. Ova tehnika je još uvijek u razvoju i postoji niz izazova koje treba prevladati, kao i etička pitanja koja treba riješiti prije nego što se može široko koristiti.
Adenovirusi su tip virusa koji ljudima uzrokuje respiratorne, crijevne i očne infekcije. Najpoznatiji adenovirus je obična prehlada. Ovi se virusi obično prenose česticama u zraku, kao što su kihanje ili kašalj, ali u genskoj terapiji adenovirusa oni su preciznije ciljani. To se obično radi ubrizgavanjem virusa u osobu ili kombiniranjem virusa s stanicama te osobe u laboratoriju, a zatim ponovnim uvođenjem stanica u osobu.
Virusi se koriste u genskoj terapiji jer su evoluirali da učinkovito i brzo dostave svoj genetski materijal živim stanicama. Genska terapija iskorištava tu činjenicu i koristi viruse koji obično izazivaju infekcije ljudima da bi im umjesto toga dali normalan genetski materijal. To se postiže genetskim inženjeringom virusa kako bi se uklonio njegov prirodni genetski materijal i zamijenio nečim drugim. Adenovirus se koristi kao vektor, koji se također naziva i nositelj, u genskoj terapiji adenovirusa, ali drugi virusi, kao što su retrovirusi i herpes simplex virus, također se koriste za gensku terapiju.
Genska terapija adenovirusa, kao i druge vrste genske terapije, još uvijek su eksperimentalna tehnika, a potrebno je još puno istraživanja i razvoja prije nego što postane uobičajeno liječenje bolesti i genetskih poremećaja. Znanstvenici još uvijek rade na ciljanju specifičnih stanica genskom terapijom adenovirusa i stvaranju dugoročnih rezultata. Vlastita obrana tijela može uzrokovati probleme u liječenju ako imunološki sustav napadne adenovirus i učini ga neučinkovitim ili pretjerano reagira do te mjere da uzrokuje opasnu upalu. Poremećaji uzrokovani jednim genom najbolji su kandidati za gensku terapiju jer je ciljanje više gena puno kompliciranije i teže.
Još se sa sigurnošću ne zna hoće li genska terapija adenovirusa biti siguran tretman za opću populaciju ili kakve zdravstvene rizike može nositi. Postoje i etička pitanja koja okružuju ovaj tretman, uključujući pitanje o tome tko odlučuje koji se geni smatraju normalnim ili abnormalnim, te trebaju li se sve invalidnosti i poremećaji izliječiti i spriječiti. Genska terapija također je trenutno vrlo skupa, što otvara pitanje različitog pristupa liječenju na temelju prihoda. Ovo istraživanje pomno je regulirano kako bi se osiguralo da se radi sigurno.