Etnofarmacija je studija o tome kako se različiti lijekovi gledaju i koriste u društvu. Iako se etnofarmacija koncentrira na tradicionalne ili narodne lijekove koji se koriste u društvu, ona također gleda i na modernije farmaceutske namjene. Etnofarmaceuti proučavaju podrijetlo farmaceutskih proizvoda, bilo da su od prirodnih ili umjetnih elemenata, kako bi utvrdili kako ih je skupina prihvatila kao medicinski korisne. Oni također proučavaju kako se lijekovi daju ljudima u društvu i koliko su lijekovi učinkoviti u borbi protiv raznih zdravstvenih stanja.
Studenti etnofarmacije moraju naučiti dinamiku društva koje proučavaju kako bi bolje razumjeli kako društvo kao grupa gleda na različite farmaceutske tretmane. To znači da etnofarmaceuti proučavaju opću prehranu i medicinsku praksu grupe. Religijska uvjerenja također ispituju etnofarmaceuti, jer ta uvjerenja oblikuju percepciju o različitim lijekovima, kao i kako i tko ih primjenjuje.
Većina etnofarmacije fokusira se na narodne ili tradicionalne farmaceutske lijekove koje koristi društvo. Ovi lijekovi obično datiraju prije uvođenja moderne medicine u skupinu i često se uvelike oslanjaju na sirove ili minimalno obrađene organske materijale kao što su korijenje ili lišće. Neki etnofarmaceuti promatraju kako moderna društva percipiraju i koriste visokotehnološke lijekove koji mogu biti izrađeni od kombinacije prirodnih i umjetnih materijala. Etnofarmaceuti proučavaju i kako marketinške kampanje okružuju distribuciju ili prodaju modernih lijekova.
Etnofarmaceut također kategorizira i proučava materijale od kojih se proizvode lijekovi. To može uključivati prepoznavanje rijetkih ili regionalnih biljaka, prisutnost minerala pronađenih u materijalima koji se koriste u proizvodnji lijekova ili bilo kojeg drugog materijala koji je dio konačnog farmaceutskog proizvoda. Kategoriziranje farmaceutskih materijala može pomoći drugim farmaceutima dok traže materijale koji su učinkoviti u borbi protiv određenih medicinskih stanja.
Ne daju se svi lijekovi ljudima u društvu na isti način, a etnofarmacija proučava kako i zašto. Neki se lijekovi u društvima daju samo oralno, bilo kao dio pića, hrane ili u obliku tableta. Drugi lijekovi se mogu davati spaljivanjem i udisanjem tvari ili nanošenjem izravno na kožu umjesto gutanja. Etnofarmaceuti nastoje razumjeti proizlaze li određene koristi iz specifičnih metoda primjene.
Sociološku teoriju koriste etnofarmaceuti dok proučavaju kako društvo gleda na korisnost različitih lijekova. To uključuje razumijevanje kako društvene vrijednosti i stavovi utječu na percipirane koristi u odnosu na rizike ili nuspojave korištenja određenog lijeka za liječenje medicinskih stanja. Etnofarmacija ne mjeri samo percepcije, ona također uključuje mjerenje razine učinkovitosti različitih lijekova. Mjerenje učinkovitosti farmaceutskih proizvoda pomaže farmaceutima dok nastoje pronaći kombinacije materijala koji mogu učinkovito pomoći ljudima koji imaju različita medicinska stanja.