Elektroničko propisivanje odnosi se na digitalni proces u kojem se podaci o pacijentovom receptu elektronički prenose iz liječničke ordinacije izravno u ljekarnu. Utemeljen je tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća kao način borbe protiv mnoštva smrtnih slučajeva koji su se događali zbog problema vezanih uz recepte. To je uključivalo netočno doziranje kao rezultat dvosmislene nomenklature, pogrešno protumačene upute koje proizlaze iz lošeg rukopisa i propuštene reakcije lijeka na lijek ili lijeka na alergiju.
Konkretno, elektroničko propisivanje omogućuje liječniku da izda potpuno točan recept bez pogrešaka koji je lako čitati i sigurno slijediti. Softverski paketi za e-recept također obično uključuju program za pregled korištenja lijekova (DUR) koji automatski uspoređuje podatke o pacijentu – trenutne lijekove, poznate alergije, težinu, spol – s bilo kojim lijekom koji se propisuje. To pomaže dodatno smanjiti šanse za pojavu opasne ili čak fatalne pogreške.
Osim što smanjuje pogreške, elektroničko propisivanje također pojednostavljuje proces izdavanja recepta i ispunjavanja istog. Prije pokretanja e-recepta, na primjer, pacijenti bi morali ručno dostaviti recept iz liječničke ordinacije u ljekarnu, a zatim čekati da ga popune. Elektroničko propisivanje eliminira izgubljeno vrijeme i izgubljeni papir. Također liječnicima olakšava izdavanje ili obnavljanje recepta – proces uključuje samo klik miša.
Elektroničko propisivanje također smanjuje gnjavažu s kojom se suočavaju i liječnici i ljekarne. Prema Healthcare Information and Management Systems Society (HIMSS), neprofitnoj organizaciji koja se bavi poboljšanjem zdravstvene skrbi u Sjedinjenim Državama, 30 posto svih recepata izdanih u 2010. zahtijevalo je povratni poziv. Kod e-recepta takvi su povratni pozivi gotovo uvijek nepotrebni, jer su sve informacije dostupne ljekarniku koji ispisuje recept.
Još jedna prednost elektroničkog propisivanja je ta što državnim zdravstvenim organizacijama čini mnogo jednostavnijim praćenje i praćenje upotrebe lijekova. To je važno jer upitni podaci – poput broja pacijenata koji koriste određeni lijek, koliko puta je određeni liječnik propisao određeni lijek, itd. – olakšavaju izradu i održavanje temeljitih izvješća. To zauzvrat pomaže tim agencijama da bolje provode državne propise o zdravstvenoj zaštiti.
Najveća prednost sustava e-recepta je ta što dovodi do poboljšanog zadovoljstva i usklađenosti pacijenata. Dijelom je to zato što elektroničko propisivanje znači manje izgubljenog vremena za pacijenta. Druga komponenta toga je da liječnik ima više vremena da se posveti svojim pacijentima. Pojednostavljenjem procesa propisivanja, e-propisivanje smanjuje cjelokupno opterećenje liječnika. To znači da liječnik ima više vremena da se posveti poslu koji je pri ruci — dijagnosticiranju i liječenju ljudi koji pate od bolesti.
Dok se pokazalo da e-propisivanje ima mnogo prednosti, ima i neke nedostatke. Pogreške, iako manje nego kod tradicionalnog propisivanja, i dalje se događaju, uzrokujući kašnjenja, frustracije i potencijalne zdravstvene rizike. Neke kontrolirane tvari ne mogu se zakonski propisati bez liječničkog potpisa. Trošak kupnje opreme potrebne za početak e-propisivanja također može biti prepreka njegovoj provedbi, iako se smatra da će dugoročne uštede u velikoj mjeri nadoknaditi početni izdatak. Konačno, neki pacijenti prigovaraju da se njihova cijela medicinska povijest bilježi u računalnoj bazi podataka radi relativno lakog pristupa.