Antikoagulacija je proces koji uključuje inhibiciju sposobnosti krvi da se zgruša ili zgruša. To je ponekad potrebno u liječenju određenih vrsta bolesti, kako kratkotrajnih tako i dugotrajnih. Iako dugotrajna antikoagulacija korištenjem terapije lijekovima može biti od velike pomoći u liječenju određenih tekućih zdravstvenih problema, postoje neke potencijalne opasnosti s ovom vrstom liječenja.
Jedna od glavnih prednosti dugotrajne antikoagulancije je sposobnost ublažavanja pritiska na srce smanjenjem krvnog tlaka. Ova korist može značiti da je rizik od srčanog udara uvelike smanjen. Brojni lijekovi koji se koriste u liječenju kroničnog visokog krvnog tlaka imaju antikoagulantna svojstva koja čine korištenje lijeka učinkovitom na dugi rok. Sve dok se lijek uzima prema liječničkim uputama i prati nuspojave, moguće je koristiti te lijekove za dugotrajnu antikoagulaciju.
Dugotrajna antikoagulacija također je često korisna u slučaju transplantacije srca koja uključuje srce donora ili umjetni organ. U oba slučaja, korištenje lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi znači da se smanjuje mogućnost razvoja ugrušaka koji bi mogao dovesti do srčanog udara. Kao rezultat toga, pacijent može uživati u višoj kvaliteti života sve dok novo srce nastavlja funkcionirati.
Iako dugoročna koagulacija ima koristi, postoje i obveze koje se moraju uzeti u obzir. Svojstva razrjeđivanja krvi lijekova koji se koriste za sprječavanje zgrušavanja mogu stvoriti uvjete koji imaju negativan utjecaj na funkciju mozga. Ti se učinci mogu manifestirati kao povećana zaboravnost ili čak utjecati na način na koji mozak komunicira sa živčanim sustavom. Osim toga, povećana mogućnost krvarenja zbog ozljede je vrlo stvarna. Ukoliko se ne poduzmu koraci za zaustavljanje krvarenja, pacijent bi mogao umrijeti od gubitka krvi umjesto same ozljede.
Uz bilo koju vrstu dugotrajnog antikoagulansnog liječenja, koristi koje pacijent ostvaruje moraju se uravnotežiti s čimbenicima rizika. To uključuje utvrđivanje ima li pacijent negativne nuspojave povezane s upotrijebljenim lijekovima ili posebno s razrjeđivanjem krvi. Često će promjena lijekova ili prilagodba doze pomoći minimizirati nuspojave kao što su osjećaj slabosti ili nesvjestice, a također će smanjiti šanse za gubitak funkcije mozga tijekom tretmana.